Posljednjih je godina diljem Europe uz brojne krize uzela maha i ona stambena. Privatni kapital vodi kolo, a cijene nekretnina u većim gradovima toliko su visoke da ih si ne mogu priuštiti ni oni s dubljim džepom. No stambena politika sa stoljetnom tradicijom jedne europske metropole pokazala se vrlo otpornom na krize. Je li najam javnih stanova po povoljnim cijenama u koje se Beč kune bolja alternativa za cijeli svijet?

Kako piše The New York Times, nastavnik u osnovnoj školi koji je prije 40-ak godina unajmio javni stan od 70-ak kvadrata plaćao ga je oko 50 eura, dok danas za isti stan plaća pet puta više. No plaća mu je u tom razdoblju porasla dvadeseterostruko. U trenutku kad nastavnik odlazi u mirovinu, stanarina mu iznosi manje od deset posto od mjesečnih prihoda. Dijeli li taj stan s još jednom osobom koja ima mjesečna primanja, udio troška najma u mjesečnim prihodima često je i niži od pet posto.

Socijalni stanovi u kojima žive i bogati

Iako stanove u bečkom Gemeindebauu nazivaju socijalnim stanovima, oni nisu samo za siromašne. Nevjerojatnih 80 posto bečkog stanovništva zapravo ispunjava uvjete za javno stanovanje. A jednom kada potpišete ugovor, nitko vam ga više ne može raskinuti, čak i ako se obogatite toliko da ga možete i kupiti.

Na prvu biste možda mogli reći da nije etično imati visoka primanja, a nekom drugom zauzeti mjesto u socijalnom stanu, no gradski službenici za stambena pitanja smatraju da je ovakav pristup u sociološkom smislu puno bolji jer dovodi do ekonomske raznolikosti unutar stambenog bloka, sprečavajući koncentraciju siromaštva, a samim time i getoizaciju i stigmatizaciju čime se povećava kvaliteta života cijelog stanovništva. K tome velik broj tzv. priuštivih stanova održava i cijene najma u privatnom sektoru stabilnima.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr