Što biste napravili da radite u Bruxellesu u uredu kontrole korištenja europskih poljoprivrednih poticaja i da u tri godine na dijagramu neke zemlje zamijetite veliki uzlet površina i utrošenih poticaja za ekološku poljoprivredu, ali istodobno taj trend ne prati povećana proizvodnja nego je još manja, a u fasciklu vam povrh svega stoji prijava certifikacijske kuće za ekološku proizvodnju sa sumnjom da se manipulira izdavanjem dozvola za ekološku proizvodnju?

Veliki rast površina posljedica je povećanog uzgoja stoke na krškim pašnjacima, ali i ekoloških nasada oraha, lješnjaka i badema za koje država daje izdašne potpore, veće od od 8000 kuna po hektaru.

U samo tri godine to su prepoznali lovci na potpore pa se proizvodnja oraha proširila na 7000 hektara, ali tim plantažama treba više od pet godina da dođu u rod. Stoga ne treba čuditi podatak da se 2012. na 3748 hektara proizvela 861 tona oraha za tržište, a s ovih 7000 hektara proizvodnja je samo 401 tonu.

Taj je podatak zapeo za oko revizorima koji su došli u kontrolu krajem prošle godine kada je naše Ministarstvo zatražilo da se još više povećaju sredstva za tu proizvodnju, a dio preusmjeri iz mjera za koje nema zanimanja. No, revizori i inspektori su vrlo brzo uočili da investitori nisu imali nikakve agrotehničke mjere prije sadnje, sadnice nisu niti orezivali pa su zatečene u očajnom stanju, zarasle u šikaru i grmlje. Teško da će od njih biti ikakva ploda.

No da se vratimo na početak, na “nultog pacijenta” koji je sve pokrenuo. Marin Fucijaš, direktor Prve ekološke stanice, koji se bavi nadzorom i certificiranjem ekološke proizvodnje i koji je prijavio nepravilnosti Bruxellesu, sve je to spomenuo u svojoj iscrpnoj prijavi. Ovih dana samo nam je neslužbeno rekao kako se nada da će “konačno biti uveden red u ekološku proizvodnju” te kako će nam se javiti proizvođači koji planiraju tužiti državu zbog nepravilnosti. No, i oni su u posljednji trenutak odustali.

Proizvođači oraha, badema i lješnjaka koji imaju poštene namjere i uhodan biznis ne žele govoriti o ovom uobičajenom mešetarenju “berača poticaja”. Nažalost, ni u nadležnim agencijama i Ministarstvu nismo naišli na razumijevanje. Nije nam jasno zašto javnost nije na vrijeme upoznata s rezultatima kontrola EK koje su uobičajene u svim zemljama EU. Rumunji, Bugari, Česi, pa i Španjolci već deset godina vraćaju milijune eura zbog loših i neuspješnih projekata za koje su dobili potpore iz EU, a nisu ih ostvarili kako su planirali.

Poljaci su, primjerice, morali vratiti milijarde jer zbog ruskog embarga nisu imali kome prodati svoju hranu. Bez obzira na sve, izrasli su u velikog proizvođača i izvoznika piletine, jaja, teletine, svinjetine, povrća, jabuka…

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay