Trebaju li europske države suspendirati tržište kao mehanizam određivanja cijena energije temeljem odnosa ponude i potražnje? S obzirom na informacije koje dolaze s energetskog tržišta čini se kako su se cijene u potpunosti otele kontroli. Dojam je da tržišna alokacija zbog kombinacije panike i profiterstva postaje disfunkcionalna te se čini kako u uvjetima ratnog sukoba uopće ne pridonose konkurentnosti, što bi trebalo voditi ublažavanju cjenovnog udara. Upravo suprotno.

Tijekom tjedna iza nas redom su padali cjenovni rekordi energije u više europskih zemalja. Iako se kao zemlja s najviše problema u prvi plan ističe Njemačka zbog svoje energetski intenzivne industrije, niti druge velike nacije ne prolaze bolje. Manje je, primjerice, u fokusu europske javnosti da i u Francuskoj također padaju dnevni rekordi. Ugovori za kupovinu energije za godinu dana unaprijed u tjednu iza nas u Francuskoj su porasli za 25 posto te su po prvi put u povijesti dosegli nekada nezamislivu cijenu od 1.130 eura po megavat/satu na European Energy Exchangeu.

Njemački ekvivalent porastao je pak 33 posto te je u petak iznosio 995 eura za megavat/sat; to je rast od 70 posto u jednom tjednu. Kad bi se te cijene preračunale na ekvivalente nafte, govorili bi o nafti po 1600 dolara za barel odnosno o doista šokantnoj cijeni energije. Posebno osjetljiva situacija je, naravno, s prirodnim plinom. Njegova cijena u Europi raste šest tjedana za redom.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr