Od pamtivijeka vrijednost je bila temelj cijene. Taj omjer je vrlo različit, ali gledan očima onoga tko kupuje skup, a onog tko prodaje nedovoljan.

Taj balans je vrlo teško postići da “vaga” za obadvije strane bude ista… Zašto? Zato jer se vrlo često umjesto “vage”, koristi “kantar”.

Vrijednost nečega je uloženi trud i sve što u taj trud pripada, plus, jedna normalna prodajna marža, od koje žive i oni koji proizvode i oni koji prodaju.

To bi trebali biti zadovoljavajući uvjeti.

Život je drukčiji. Između početka i kraja ima puno mostova. Zato su trgovina i proizvodnja vrlo suprotne u svojim interesima. Problemi poput uvoza, poput manjka robe, poput “neisplativosti” proizvodnje, otvaraju vrata preprodaji, koja potkopava balans omjera.

Svaki čovjek pri prodaji svoga rada (bilo čega) se pita mogu li dobiti bolju cijenu… Na ovaj ili onaj način. A onaj koji kupuje, misli samo kako bi dobio jeftinije.

Čudna je to igra beskraja, koja bez srca upućuje probuđene misli kako izračunati pravu i zadovoljavajuću cijenu, da i jedna i druga strana budu zadovoljne učinjenim.

Vaš

Jure Brekalo