Posljednih godina ruski mediji bili su zabavljeni računicom koliko koja zemlja treba proizvoditi barela nafte kako bi se ostvario dogovor kartela OPEC plus u koji su udružene članice Organizacije zemalja izvoznica nafte i još neke druge zemlje, poput Rusije, Kazahstana i Azerbejdžana. Ali nije suština ni u kvotama ni u kvantiteti, pa čak ni u tome je li ispravna bila odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina kada je, na savjet direktora Rosnefta, napustio dogovor OPEC plus, piše novinar Deutsche Wellea Andrej Gurkov.

Rusija je napustila taj dogovor početkom ožujka u nadi da će zadati težak udarac glavnim konkurentima: Sjedinjenim Državama koje proizvode skuplju naftu iz škriljca i Saudijskoj Arabiji čiji se državni budžet zasniva na visokoj cijeni nafte. To je bila Putinova kardinalna greška.

Umjesto trijumfa, Rusija je izazvala cjenovni rat koji je pokrenuo ambiciozni saudijski princ Mohammed bin Salman, obećavajući da će preplaviti posebno Europu naftom po damping cijenama. Proizvodnja je povećana, cijena barela sirove nafte je strmoglavo pala.

Putin je ovih dana očito izgubio taj blitzkrieg kada je u okviru OPEC-a plus postignut novi dogovor da se proizvodnja nafte znatno smanji kako bi se cijena stabilizirala.

Ali poanta uopće nije u tome. Naime, napori naftnog kartela OPEC i zemalja koje su im se pridružile idu u pravcu smanjenja količine nafte na tržištu budući da globalnom gospodarstvu naprosto treba manje nego što oni mogu proizvesti. Tako su 23 zemlje izvoznice nafte u dogovoru smanjivale proizvodnju još od 2017. godine, pa je ipak sve većim bivao nepotrebni višak proizvodnje onoga što smo nekad zvali „crnim zlatom”.

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay