Unatoč bombastičnim najavama, nema pravog razloga za drastično dizanje cijene kave u kafićima. Kava u zrnu nije toliko skupa koliko se prikazuje, a da i je, ne čini značajan dio cijene same šalice kave.

Rast cijene struje podiže režijske troškove, ali to nije vezano za samu kavu, pa ne bi trebali podizati cijene kave, nego disperzirati na sva pića. Euro se uvodi tek početkom 2023. i nije razlog za podizanje cijena kave, osim zbog oportunističkog iskorištavanja situacije.

Iskorištavanje panike oko svugdje prisutne visoke inflacije da bi se bez ekonomskog razloga drastično podigle cijene ne spada u dobre poslovne prakse. Kupci bi to morali znati kazniti.

Ono što zaista sprječava ugostitelje da podignu cijenu kave ili bar to rade jako oprezno su drugi ugostitelji. Osim ako se radi o posebnoj lokaciji ili ambijentu, cijene kava na određenom području su relativno ujednačene. Ako bi jedan ugostitelj drastično podigao cijenu kave, on bi izgubio goste zbog konkurencije koja to nije učinila.

Cijena kave kao sirovine uopće nije na povijesnom maksimumu. 2011. je bila i veća, kao i 1997. te 1977. No sama cijena kave jako puno varira, ne samo iz godine u godinu nego i u godini. A najveći skokovi cijena bili su uzrokovani prirodnim katastrofama.

Svaki nagli skok cijena bio je kratkoročan, a cijene bi se vrlo brzo vratile na puno niže razine. To dakako znaju proizvođači i trgovci kavom, pa na razne načine saniraju te nagle skokove jer bi naglo podizanje i spuštanje cijene stvorilo kaos.

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay