Emanuel Stojanov, 27-godišnji Zadranin, jedan od natraženijih domaćih stručnjaka za employer branding, a svoje radno mjesto doslovno si je stvorio sam pomoću crowdfundinga

Većina poslodavaca na Facebooku, LinkedInu i Instagramu employer branding radi marketinški, dok stvarno stanje pokušavaju prikriti

Većina kompanija pristupa employer brandingu na krivi način što mu pridaje negativnu konotaciju.

U obitelji je slično

Svi smo mi na Facebooku, LinkedInu i Instagramu vidjeli kako većina poslodavaca izgradnji svog kompanijskog brenda pristupa poprilično marketinški, dok se stvarno i realno stanje brenda poslodavca pokušava zakamuflirati na sve moguće načine.

Pričaju jedno, a rade drugo. Primjera je niz.

Sigurno ste vidjeli reklame skupe produkcije u kojoj zaposlenici kompanije govore kako im je na njihovom radnom mjestu – “predivno”. A u isto vrijeme odaju dojam kao da ispred njih stoji spreman otkaz ako odbiju takvu – “suradnju”.

Sigurno ste vidjeli i famozne stolove za ping pong i stolni nogomet koji su postali sastavni dio svih “modernih” ureda. A zapravo odlično pokušavaju prekriti loše međuljudske odnose, nedostatak povratne informacije i priznavanja postignuća.

Konačno, nikako ne bi htio zaboraviti na slavnu izreku, danas poštapalicu: “Mi smo vam kao obitelj, kod nas je timski rad iznimno bitan.” Točno, u tome donekle i ima istine, jer, ako ćemo se iskreno našaliti, kod gotovo svake obitelji svađe su sastavni dio svakodnevice.

Smisao employer brandinga nije u tome da brend poslodavca prema van bude ušminkan, retuširan i najbolji ikada.

Smisao je da se on reflektira iznutra.

Zato sve dok employer branding ne krene iznutra prema van, sav novac uložen u skupocjene reklame visoke produkcije, stolove za ping pong, plaćene oglase i ostale kozmetičke stvari, odlazi u vjetar.

Usudio bi se reći čak mu prijeti da postane veliki trošak, a ne dobro ulaganje.

Cijeli članak možete pročitati na: novac.jutarnji.hr

Foto: Pixabay