Industrija recikliranja tekstilnog otpada stvorila bi 15.000 novih radnih mjesta

Gotovo svaki Europljanin godišnje stvori više od 15 kilograma tekstilnog otpada, dok bi do 2030. ta brojka mogla dosegnuti 20 kilograma po stanovniku. Čak 85 posto tog otpada dolazi iz privatnih kućanstava. Nimalo ohrabrujuć nije ni podatak da se od tekstilnog otpada u nove tkanine i odjeću ne reciklira čak ni 1 posto nošene odjeće. To je tek mali dio rezultata istraživanja koje je nedavno objavila američka konzultantska multikompanija McKinsey, pod nazivom Scaling textile recycling in Europe—turning waste into value, što još više naglašava ciljeve projekta ReHubs pod vodstvom Euratexa najavljenog na nedavnoj izložbi Techtextila u Frankfurtu.

Stvaranje novog tekstilnog otpada jako je problematično, budući da većina završi na odlagalištima ili u spalionicama otpada unutar ili izvan Europe, a što svakako ima negativne posljedice za stanovništvo i okoliš. Stoga je pred Europom značajna transformacija koja bi mogla stvoriti veliku i održivu novu industriju pretvarajući otpad u novu vrijednost.

Iako se sve više modnih konglomerata i multikompanija hvali kako su orijentirani prema održivosti i naveliko ističu u svom poslovanju ekološki predznak, a nerijetko od svojih kupaca i preuzimaju nošenu odjeću tvrdeći kako toj odjeći daju ‘novi život’ proizvodeći od njih nove kolekcije odjeće, stvarnost, ipak izgleda sasvim drugačije. Od 7,5 milijuna tona rabljenog tekstila koji se prikupi u Europi svake godine, više od 65 posto završi izravno na odlagalištima ili na otpadu za spaljivanje. Ostatak se skuplja i reciklira, ali obično samo kao rabljena odjeća ili kao grubo reciklirani proizvodi poput krpa. Prema istraživanju, ne samo da bi vrijedilo dati drugi život odjeći i kućnom tekstilu, već možda i preispitati vlastite potrošačke navike.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay