Ako ne znate kamo idete, svaki će vas put tamo odvesti. Da nije pisao ‘Alisu u Zemlji čudesa’, tako bi nekako Lewis Carroll opisao razvojni put Hrvatske u proteklim desetljećima. Od sredine dvijetisućitih pa sve do lani, Hrvatska je bila zaglavila na razini BDP-a po stanovniku prema paritetu kupovne moći između 40 i 35 posto nižoj od prosjeka EU-a. No brz oporavak od pandemije – praktički prvog poremećaja kroz koji je Hrvatska prošla razmjerno bezbolno – lani nas je doveo na 30 posto prosjeka EU-a. A ove bismo godine prvi put mogli preskočiti tu razinu. U značajnoj mjeri to je posljedica velikog rasta turističkih prihoda nakon dubokog pada 2020. godine.

Ipak, još brojni izazovi stoje na putu smanjenja gospodarskog zaostajanja za prosjekom Europske unije i postupnog dostizanja višeg životnog standarda. Ti su izazovi u jednom dijelu slični onima u ostalim članicama Europske unije, a dijelom su dominantno unutarnje prirode.

Glavni su izazov starenje stanovništva i loši demografski trendovi koje naglašava iseljavanje velikog broja građana. Nedovoljno konkurentno gospodarstvo zbog prevelikog utjecaja turizma ima naglašen sezonski karakter pa znatni gospodarski kapaciteti stoje neiskorišteni velik dio godine. Slaba ukupna produktivnost gospodarstva povezana je i s neefikasnim javnim servisima, osobito ako se usporedi s troškom državnog aparata, kako u velikim dijelovima središnje, tako još više u lokalnoj administraciji.

Stjecaj povoljnih globalnih okolnosti može poslužiti kao inicijator promjena. No trebat će više od toga da bi se pojavili neki novi šampioni koji danas možda još ni ne postoje. Do tada ćemo biti prisiljeni na ovisnost o vremenskoj prognozi i drugim elementima koji određuju uspješnost turističke sezone.

Cijeli članak možete pročitati na: tportal.hr