Naime, mnogi će se prisjetiti da je Hrvatska svoje zlato prodala još početkom stoljeća, nakon što su razriješena sukcesijska pitanja u pogledu raspodjele zlata SFRJ i nakon toga eliminirala zlato u svom portfelju. U odgovoru iz HNB-a su pojasnili zašto Banka više ne računa na zlato i nema imovine u tom plemenitom metalu.

‘Međunarodne pričuve Republike Hrvatske već dugi niz godina drže se primarno u euru te manjim dijelom u američkom dolaru. Zlato je oblik imovine koji ima vrlo nizak prosječan dugoročni realni prinos i izuzetno visoku kolebljivost cijene. Zbog toga promjena cijene zlata može značajno odrediti konačan financijski rezultat središnje banke u jednoj godini i potaknuti njezino špekulativno ponašanje radi ostvarivanja zarade, odnosno izbjegavanja gubitka. Primjerice, cijena zlata je od rujna 2011. godine do kraja 2015. godine pala za 45 posto, dok je u 2021. godini cijena zlata pala za 3,6 posto. Odluka o kupovini zlata pojedinih središnjih banaka često može biti i politički motivirana, a ne potaknuta načelima kojih se središnje banke primarno drže kod upravljanja međunarodnim pričuvama, a to su likvidnost i sigurnost. HNB trenutačno ne planira kupovinu zlata’, poručili su iz Banke.

No, ovom logikom, pokazuju podaci, ne vode se mnoge druge središnje banke, uključujući i sve banke članica eurozone kao i samu Europsku središnju banku. Kako je pisao na samom izmaku prošle godine portal Nikkei Asia, u prvih devet mjeseci prošle godine, Tajland je kupio 90, Indija 70, a Brazil 60 tona zlata. Najveći udio zlata u pričuvi imaju Kazahstan (preko 60 posto), Turska i Rusija (preko 20 posto), Mongolija i Kirgistan (nešto manje od 20 posto) te nama puno geografski i ekonomski bliže Mađarska (preko deset posto) i Poljska (manje od deset posto).

Cijeli članak možete pročitati na: lider.media

Foto: Pixabay