Turski tok projekt je ruskog Gazproma i turskog Botasa. Plinovod je dug 930 kilometara, a otvoren je u nazočnosti Putina, Erdogana i drugih lidera jugoistočne Europe

Za Hrvatsku je, naravno, najvažniji događaj u tom kontekstu početak rada LNG terminala na Krku, čime su i istočna i središnja Europa, koje ovise uglavnom o ruskim dobavljačima, dobile alternativni pravac dobave plina. Hrvatska godišnja potrošnja plina iznosi oko tri milijarde kubnih metara, do prije nekoliko godina većinu je tih potreba zadovoljavala vlastitom proizvodnjom, a sad većinu tog plina dobiva od ruskog Gazproma. Kapacitet LNG terminala u Omišlju je pak 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, a svi kapaciteti su već zakupljeni za sljedeće tri plinske godine. Jedan od zakupaca su i Mađari.

No u Srbiji je na Novu godinu zato bilo svečanije. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je u Gospođincima kod Žablja pustio u rad magistralni plinovod Balkanski tok kojim se ruski plin doprema u Srbiju preko Turske i Bugarske.

Balkanski tok dio je plinovoda Turski tok, projekt ruskog Gazproma i turskog Botasa, koji bi trebao osigurati stabilnu opsrkbu plinom južne i jugoistočne Europe. Plinovod je dug 930 kilometara s kapacitetom od 31,5 milijardi kubnih metara godišnje.

Treći plinski događaj zbio se u noći posljednjeg dana 2020. u Bugarskoj kada je u smjeru te zemlje preko Turske počela isporuka plina iz Azerbajdžana. Radi se o plinovodu TAP (Transjadranski plinovod), a bugarski premijer Bojko Borisov na Novu godinu obišao je jednu kompresorsku stanicu tog plinovoda na grčkoj granici. – Od danas vlada potpuna diversifikacija! – kazao je Borisov. A to je značilo da Bugarska više nije ovisna samo o ruskom plinu, odnosno da je okončan Gazpromov monopol na tamošnjem tržištu.

Ekonomski analitičar Deutsche Wellea Anderej Gurkov u svojoj analizi triju spomenutih plinskih događaja s početka ove godine među ostalim navodi da je zbog povećane konkurencije izvjesno da će cijena ruskog plina pasti.

Najveći kupci ruskog plina u jugoistočnoj Europi su u 2019., po Gazpromovim navodima, bile Hrvatska (2,82 milijarde kubnih metara), Grčka (2,41 milijarda kubnih metara) i Bugarska (2,39 milijardi kubnih metara), a četvrta je bila Srbija s 2,13 milijardi kubnih metara. Analitičar DW-a navodi i da bi teoretski Hrvatska zbog LNG terminala mogla preko noći gotovo potpuno raskinuti suradnju s Gazpromom, ali taj scenarij nije realan.

Po navodima ruske novinske agencije Interfax, cijena ruskog plina past će s 240 dolara za tisuću kubnih metara na 155 dolara.

LNG terminal u Hrvatskoj nije više priča, to je bio 30 godina, sad je realiziran i odmah su drugi konkurenti počeli govoriti ili najavljivati realizaciju dobave svojih pravaca. To je dobro za Europu, južnu Europu i Balkan.

Cijeli članak možete pročitati na: vecernji.hr

Foto: Pixabay