Prema podacima Eurostata, imovinskim se porezima u Hrvatskoj godišnje prikupi oko dvije milijarde kuna, tj. 0,5% BDP-a, i to je uglavnom prihod općina, gradova i županija. U Europskoj uniji imovinski porezi dosežu 2,6% BDP-a, odnosno donose između 6 i 7% svih poreznih prihoda. Kada bi se oporezivanje imovine približilo prosječnim razinama u EU, tada bi se od imovine godišnje ubiralo desetak milijardi kuna.

No podaci za Hrvatsku ne uključuju komunalnu naknadu, koja u Hrvatskoj ima sva obilježja poreza, ali izmiče statistikama. S komunalnom bi se naknadom udio prikupljenih poreza od imovine popeo na više od jedan posto BDP-a, što bi možda skrenulo fokus bruxelleske administracije s te teme. Svaki put kad se u europskom semestru i drugim analizama ocjenjuje stanje u Hrvatskoj, odustajanje od poreza na nekretnine spominje se kao velika greška. Premda komunalna naknada ima sva obilježja poreza, ona se ne doživljava kao porez, a tom davanju najviše se može prigovoriti to što ne zadovoljava ni osnovni element pravičnosti.

Visina naknade uglavnom se određuje prema kvadraturi, a ne kvaliteti prostora, pa imamo situaciju da je komunalna naknada za kvadrat stambenog prostora u srcu Dubrovnika, inače većinom u vlasništvu stranaca, 8 do 28 posto jeftinija od komunalne naknade za četvorni metar kuće ili stana u prvoj zoni Vukovara, Slavonskog Broda, Osijeka ili Siska. Jednako tako, komunalna naknada za kuće u zagrebačkim predgrađima kao što su Sesvetska Sela, Staro Brestje ili Kobiljak skuplja je od naknade na Stradunu!

Cijeli članak možete pročitati na: vecernji.hr

Foto: Pixabay