“Dugo smo očekivali presudu Suda EU po španjolskom predmetu C-268/19, kojom je Sud EU trebao odgovoriti na pitanje ima li potrošač koji je konvertirao ugovornu odredbu pravo utvrđivati ništetnost te odredbe, ako u trenutku konverzije nije znao da će ta ugovorna odredba koja se konvertira odnosno mijenja kasnije biti utvrđena ništetnom. Identično je to konverziji u slučaju franak u Hrvatskoj, gdje su potrošači konvertirali CHF u EURO prije nego što je bila utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF. Dapače, zakon je donesen upravo 2015. nakon što je već i revizijski na Vrhovnom sudu utvrđeno kolektivno da valutna klauzula CHF nije ništetna. Tada nije bilo baš nikakvih naznaka da bi se sve to moglo kasnije promijeniti, da će Ustavni sud vratiti postupak na Vrhovni sud, i da će se u potpunosti promijeniti prvobitna loša odluka visokih sudova”, priopćili su u četvrtak iz Udruge Franak donoseći informaciju o još jednoj krucijalnoj presudi Suda EU-a.

Na temelju utvrđenja Suda EU u presudi C-268/19, možemo, navode u Udruzi Franak, zaključiti sljedeće:

“Ukoliko potrošač u vrijeme nagodbe/konverzije/novacije ugovorne odredbe nije bio informiran o tome da će izmijenjena temeljna ugovorna odredba možda naknadno biti utvrđena ništetnom (kao što je to slučaj s valutnom klauzulom CHF u Hrvatskoj), i koje su posljedice te ništetnosti za potrošača, onda se takva konverzija/nagodba/novacija ne smatra preprekom za utvrđenje ništetnosti ugovora odnosno ugovorne odredbe iz temeljnog ugovora koja je izmijenjena konverzijom/nagodbom/novacijom, dapače u tome slučaju se može utvrđivati i ništetnost same nagodbe/konverzije/novacije!“

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay