U jeku izbornih kampanja sve političke opcije bave se programima koji predlažu rješenja za goruće probleme: od gospodarskih rješenja do pronatalitetne politike. Ne mogu reći da sam detaljano proučila sve programe koje nude, ali jedna “sitnica” mi ne promiče. Unatoč, svim zazivanjima rješenja premalo pažnje se poklanja znanosti i tehnologiji, kretivnosti i primjeni digitalnih rješenja jer uistinu današnje okruženje jest okruženje informacijskih tehnologija i suvremene informacijske ekonomije.

Pozitivno je ipak što se okreću prema građanima, mladima i, iako ne prečesto, čujemo i riječ budućnost! E pa što bi to značilo konkretno za naše okruženje? Mjere za mlade i poduzetništvo, koje su sastavni dio svih programa, ipak neće zaživjeti bez ozbiljne primjene reforme obrazovanja koja je do sada doživjela porazne rezltatate – i opet je na čekanju! A generacije mladih koje dolaze – također! Preopterećeni nastavnim planom i programom kojim primaju, uz pamćenje i reproduciranje niza podataka, koje na isti način jednako brzo i zaboravljaju, još uvijek nema prostora za kreativan i samostalan rad. Jedino takav način priprema ih za današnje okruženje koje nužno traži brzu reakciju, kreativnost i timski rad.

Pitate se, kakve to veze ima sa znanošću? Itekako! Mladi, koji dobiju priliku istraživati već kroz program osnovne škole, brže otkrivaju svoje interese i talente te su spremniji za svaki oblik studija – samim time bude interes i za STEM područjem – toliko traženim i hvaljenim ali opet – već i u medijskim zapisima – s praznim klupama i bez dovoljnog interesa bez obzira na podignute upisne kvote.

S druge strane, obrazovanje ne mora biti nužno vezano i uz studij. Porazni su i rezultati upisa u obrtničke škole koje opet bilježe manji fokus od toliko hvaljenih gimnazijskih programa. Ulazimo u vrijeme kada i takvi programi trebaju nužni poticaj – i informiranost! Jer uistinu postoji potražnja za dobrim “meštrima”. Tako su, prema posljednjim podacima, u Splitsko-dalmatinskoj županiji ostala ukupno 822 slobodna mjesta u srednjim školama od čega je najviše praznih klupa, čak 66, ostalo u srednjoj tehničkoj školi.

I pitam se, “što je trulo u državi Danskoj”? Dok se političke opcije načelno “bave” gore navedenim temama i isključivo prepucavaju na temu da li se kurikulalna reforma treba nastaviti ili ne – osobno se zalažem za nastavak! Svakako i javnu raspravu o predloženim točkama ali predlažem i da 1. korak (oko kojeg je i inače bilo najmanj prijepora) – provede u djelo sad i odmah – a to je uvođenje informatike od 1. razreda osnovne škole (i od vrtića ako mene pitate) a nadalje što više terenske nastave uz samostalne prezentacije djece od najnižih školskih uzrasta. Tek nakon uvođenja ovih temeljnih promjena, za svaki predmet vrlo lako primjenjivih, na sveučilištu ćemo podići fokus interesa i za STEM područjem i za novim studijima te imate mlade ljude spremne da se uhvate ukoštac s trendovima koje pred njih postavlja suvremeno informacijsko društvo.

Doc. dr. sc. Marija Boban