Jesu li veliki planovi za zelenu budućnost EU obična utopija bez ulaganja u nuklearnu energiju? Počinje li EU gubiti nuklearni rat, ali ne onaj pravi nego energetski, s drugim silama kao što su Kina i Rusija? Što bi se već u ovoj godini dogodilo s EU ekonomijom ako dođe do daljnjeg zaoštravanja krize u Ukrajini te pada opskrbe ruskim plinom?

Ova tri pitanja sve su samo ne obične provokacije, a sve više čini se kako je odgovor na njihovo pitanje potpuna podvojenost Europe kad je u pitanju energetska strategija. Ključni razlog dubokih podjela je odluka vlade Angele Merkel nakon katastrofe u japanskoj Fukushimi da postepeno zatvore sve nuklearne reaktore. Tada se to činilo kao možda malo previše ambiciozna, ali dugoročno pametna odluka. Desetljeće nakon Fukushime EU hoda po rubu energetskog kolapsa, a nema rješenje niti za opskrbu energijom niti za bolja tržišna rješenja kad je u pitanju formiranje cijena energije, koje su postale glavni motor inflacije. Istodobno, Kina namjerava podići kvalitetu zraka tako što će do sredine desetljeća povećati broj reaktora iznad onoga koji imaju Sjedinjene države, zemlja koja trenutačno dominira proizvodnjom nuklearne energije. Rusija pak usporedno gradi više domaćih reaktora te su ugovorili izvoz 20 nuklearnih postrojenja.

Priču o rastu nuklearnih kapaciteta među velikim zemljama na životu u EU održavaju, naravno, Francuska te Nizozemska i Poljska. Od manjih zemlja treba spomenuti kako je Finska počela isporučivati energiju iz prvog novog nuklearnog postrojenja u nekoliko desetljeća s kašnjenjem od 12 godina, a i Hrvatska sve više priča o povećanju nuklearnih kapaciteta skupa sa Slovenijom.

Pri čemu treba voditi računa kako već i pobornici zaštite okoliša kritiziraju Njemačku jer nije ispunila ciljeve emisije čistih plinova, a ove će godine zatvoriti zadnja tri reaktora.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay