Nova je godina. Siječanj 2016.! Nalazimo se u povijesnom trenutku formiranja nove hrvatske vlade pod palicom mandatara Tihomira Oreškovića uz najavu: „za novu Hrvatsku”! I uistinu, po prvi put u mladoj hrvatskoj državi na prvom mjestu – u političkom centru – okosnica je na struci. Nagomilani ekonomski problemi, potreba provođenja dugo odgađanih upravni reformi i reformi općenito – doveli su hrvatsko društvo pred trenutak odluke. Struka i stručnost dolazi u prvi plan. Kroz cijelu kampanju parlamentarnih izbora temeljni okvir bila su pitanja u pogledu ekonomskog plana – ključnih točaka i prvih koraka. Ali kako se pokrenuti? Koja je veza između ekonomske teorije i prakse? Koji su temelji? Na ta pitanja pokušat ću odgovoriti.

Bit ekonomskog problema je ekonomiziranje raspoloživom količinom oskudnih resursa da bi se zadovoljile čovjekove potrebe. I dok god su potrebe čovjeka veće od mogućnosti njihova zadovoljenja, postojat će ekonomski problem. Međutim, ni potrebe čovjeka, ni mogućnosti njihova zadovoljavanja nisu jednom zauvijek dane, nego se mijenjaju tijekom vremena. Te promjene čine temeljnu karakteristiku cjelokupnog privrednog razvoja, njegov uzrok i njegovu posljedicu.

Proces gospodarskog razvoja može se shvatiti kao utrka između ljudskih potreba i granica mogućnosti njihovog zadovoljavanja. Što je stupanj gospodarskog razvoja veći, veći je i kompleksniji skup ljudskih potreba i skup mogućnosti njihova zadovoljenja, čime su i potrebe da se ekonomizira s uporabom oskudnih resursa veće. Samim time nameće se i nužda traženja i određivanja međuovisnosti između različitih mogućnosti uporabe oskudnih resursa radi što potpunijeg zadovoljenja ljudskih potreba. Tako je nastala potreba za ekonomskom analizom.

Upravo (neovisnom) ekonomskom analizom postavljamo temelje razvoja. Sve se ekonomske pojave i procesi manifestiraju u obliku količina koje se tijekom vremena u procesu gospodarskog razvoja stalno mijenjaju (npr. količina proizvodnje, potrošnje, investicija, izvoza, uvoza itd. mijenjaju se tijekom vremena). Istodobno sve su ekonomske pojave ili procesi (ekonomske varijable) međusobno zavisne, tj. promjena jedne od njih utječe u određenoj mjeri i na promjene ostalih. S porastom razvoja raste i stupanj međuzavisnosti među ekonomskim varijablama. Utvrđivanjem temeljnih varijabli razvoja hrvatskog gospodarstva i njihovih međuovisnosti – postavljamo temelje razvoja.

Zašto trebamo ekonomsku teoriju? I koja je veza teorije i prakse? Prema definiciji, ekonomska teorija uopćavanjem zajedničkih karakteristika određenih ekonomskih pojava i procesa utvrđuje zakonitosti u njihovom kretanju. Upravo, taj definirani teoretski okvir i utvrđivanje zakonitosti u nekom užem skupu ekonomskih pojava i/ili procesa radi rješavanja nekog posebnog ekonomskog problema postaje u daljnjem koraku predmetom ekonomske analize. Ekonomska analiza je, dakle, primjena ekonomske teorije u rješavanju određenih ekonomskih problema u određenoj ekonomskoj situaciji. Nastoji objasniti određeni ekonomski problem kao posebni slučaj ekonomske teorije 1.

Prema Schumpeteru 2, ekonomska analiza se često definira kao skup ekonomske teorije, ekonomske statistike i ekonomske povijesti. Ekonomska statistika daje podatke o određenoj ekonomskoj pojavi i pomoću svojih metoda izvlači njene karakteristike; ekonomska teorija daje opće zakonitosti kretanja skupa ekonomskih pojava u koji spada i ona ekonomska pojava koja je predmet ekonomske analize, dok ekonomska povijest daje institucionalne okvire u kojima se određene ekonomske pojave događaju i u kojima treba vršiti ekonomsku analizu.

Osnovna je zadaća ekonomske analize utvrđivanje međuzavisnosti koje postoje među ekonomskim pojavama i procesima radi njihovog objašnjavanja i predviđanja. Da bi izvršila tu svoju zadaću, ekonomska analiza nastoji u svim detaljima, koliko je to moguće, vremenski i prostorno slijediti proces nastajanja i širenja kompleksnih i vrlo brojnih posljedica uzrokovanih inicijalnom promjenom neke ekonomske varijable.

Za svaku pojavu koja se dogodila ekonomska analiza pomoću skupa načela koja ona daje i njezine specifične logike treba dati odgovore na pitanja:
– Što se dogodilo, odnosno, koja se ekonomska varijabla promijenila?
– U kojoj mjeri se dotična varijabla promijenila?
– Zašto je do promjene došlo?
– Kakve će biti posljedice te promjene na ostale ekonomske varijable?
– Kakva je vjerojatnost ponavljanja događaja?
– Što učiniti da se događaj ponovi (ako je poželjan) ili ne ponovi (ako je nepoželjan)?
– Koji su mogući i vjerojatni pravci razvoja pojave koja se dogodila?
– Koji je od mogućih pravaca razvoja pojave optimalan?
– Kako usmjeriti razvoj pojave u tom optimalnom pravcu?

Odgovarajući na prethodna pitanja ekonomska analiza ostvaruje nužne preduvjete utjecanja na ekonomske pojave i procese radi njihova usmjeravanja. Dajući relevantne podatke – s naglaskom na mjerljive pokazatelje – i postavljajući mjerljive ciljeve – konačno možemo imati vidljive pokazatelje i razgovarati o uspjehu ili neuspjehu određene ekonomske politike. Uz konkretno postavljene varijable upravo podaci ekonomske statistike igraju važnu ulogu u procesu ekonomske analize budući da daju odgovor na pitanje što se dogodilo i u kojoj mjeri se neka varijabla promijenila. Ovo je važno jer da bi se moglo utjecati na ekonomske pojave i procese tj. rješavati neke ekonomske probleme, potrebno je prije svega imati dobru sliku ekonomske situacije u kojoj je problem nastao pri čemu se opet vraćamo na sam početak zadanog i ključni element struke. Samo i isključivo (!) stručno definirani pokazatelji mogu donijeti rezultate na ekonomskom planu. Ekonomski stručnjaci pomoću ekonomske teorije – mogu dati odgovore zašto se promjena dogodila, kakve će biti posljedice te promjene, hoće li se ponoviti i u kom će se pravcu pojava dalje razvijati. Na navedeni način pomoću ekonomske statistike i ekonomske teorije vršimo objašnjavanje i predviđanje određene ekonomske pojave. No, ako se želi usmjeravati razvoj ekonomskih pojava u poželjnim pravcima treba imati dobro definirane ekonomske ciljeve kojima razvoj pojave treba usmjeravati odnosno jasno definiran ekonomski plan za sljedeće (najmanje) četiri godine. U postavljanju ciljeva koje treba ostvariti pomaže ekonomska povijest jer se postavljanje ciljeva vrši u skladu s točno defoniranom povijesnom i institucionalnom kontekstu koji u ovom trenutku uistinu jest prekretnica. Ostvarivanje takvih, „mjerljivih” ciljeva postaje tada kriterij ocjene uspješnosti na temelju kojega možemo davati ocjenu ekonomske situacije, ali i uspješnosti hrvatskog gospodarstva uz djelovanje hrvatske vlade u cjelini. Iskreno se nadam da ćemo stručnost i znanost uistinu staviti u funkciju gospodarskog razvoja kao temelje razvoja hrvatskog društva.

doc. dr. sc. Marija Boban

Reference:
1 Usp. Ekelund, Hebert: Povijest ekonomske teorije i metode, Mate, Zagreb, 1997.
2 Schumpeter, J.A. The theory of economic development: an inquiry into profits, capital, credit, interest, and the business cycle translated from the German by Redvers Opie (1961) New York: OUP