Unatoč izdašnim uplatama iz Bruxellesa, koje su prošle godine narasle na više od deset posto proračuna, Hrvatska ih je iskoristila mahom za jednokratne infrastrukturne projekte koji nisu potaknuli rast. BDP bez europskoga poguranca rastao je brže na kraju Milanovićeva mandata

Hrvatska je u proteklih deset godina uspjela spiskati oko 11 milijardi eura. Toliko je, naime, novca do danas uplaćeno iz europskih fondova. Možda će to nekomu zazvučati grubo, jer taj novac nije nestao. Radilo se i radi se po cijeloj Hrvatskoj, možda i više nego ikada. Zato je građevinski sektor prenapregnut i ne stigne odraditi sve poslove, što je pak drastično podignulo cijenu radova. Gradili su se vrtići, ulagalo se u škole, osuvremenjene su bolnice, gradile su se sportske dvorane, bazeni, društveni domovi, mostovi, gradovi bi dobivali zaobilaznice, a gotovo svako selo može se već podičiti modernim prometnim rješenjima s kružnim tokovima koji otklanjaju gužve čak i u slavonskim selima u kojima prometnih gužvi nikad i nije bilo. Sve to pridonosi rastu društvenog standarda.

Investicije bez multiplikatora

Međutim, problem je u tome što je najveći dio europskog novca završio u takvim projektima na kojima se angažirala građevinska operativa, a korist bi imali i svi dobavljači – od cementara i ciglana do namještajaca i uvoznika sofisticirane opreme. No, nakon što se objekt sagradi, kad se gradilište počisti, prereže vrpca i zgrada ili cesta stavi u funkciju, ostaje premalo ‘dodane vrijednosti‘. Jedino se građevinci prebace na novo gradilište, na novi društveni dom ili kružni tok. Multiplikator tih investicija prenizak je, od toga je BDP porastao samo jednokratno, za vrijeme gradnje, premala je novostvorena vrijednost, a izvoz se neće povećati ni za jedan jedini euro. Eventualno će se malčice dignuti potrošnja.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Image by Marko Tomic from Pixabay