Nitko u Europi nema “Ultru” usred grada kao Split. Kad su u Hyde parku zajedno zapjevali Paul McCartney i Bruce Springsteen, organizator im je usred posljednje pjesme isključio struju. Razlog? Prekoračili su dopušteno trajanje koncerta, nakon kojeg više nije dozvoljena galama u jednom Londonu koji ima puno više turista od Splita.

Početkom ovog stoljeća, u godinama koje su prethodile turističkoj najezdi, ljudi iz Geta počeli su se žaliti novinarima da gradske komunalne tvrtke njima nisu popravljale infrastrukturu, ali da bi se ti radovi odjednom obavili čim bi prodali stanove i kuće novim vlasnicima.

A u splitskom Getu žalili su se i na probleme s kulturnom elitom, odnosno sa “Splitskim ljetom”, koje bi za uzak krug uzvanika “okupiralo” Peristil i blokiralo pristupe okolnim ulicama. U prijašnja vremena Vestibul se pretvarao u skladište scenografskih rekvizita preko ljeta, a Peristil se scenografijama “maskirao” do neprepoznatljivosti. “Zatvaraju nam sve prilaze kućama oko šest uri. Siluju i maltretiraju Getane, samo zato da se njih sto pojavi na televiziji”, uzalud su se bunili ogorčeni stanari. Naravno da su se u takvoj situaciji lako rasprodale nekretnine onima koji su ih htjeli kupiti.

Nekretnine u jezgri jeftino su pokupovali ljudi s različitim porijeklom imovine, od nešto poznatijih poput Ricarda Mazzucellija, pa sve do off-shore tvrtki iza kojih možda stoje i neki ovdašnji ljudi. Getani će vam reći kako su i neki iz narkomiljea odlučili postati poduzetnici ili “proširiti djelatnost” pa su se dali u turizam.

U svakom slučaju, nekakav proces kojim bi se vratilo stanovanje u Palaču kao u stara vremena čini se nemogućim u ovom trenutku. Vlasnička struktura je temeljito izmijenjena. Riječ je o turističkoj zoni koja funkcionira u sezoni, a samo se u splitskom GUP-u ne vodi kao takva, nego kao zona koja je uglavnom namijenjena za stanovanje, što vlasnicima turističkih objekata omogućuje manji porez.

Poseban problem jest što nije već 17 godina ispunjena obaveza iz GUP-a da se izradi konzervatorska podloga za povijesnu jezgru. Tako bi se točno znalo što se, gdje i na koji način može raditi, ovako projektanti ovise o posebnim uvjetima i suglasnostima konzervatora, što nije uvijek dosljedno. Ipak, Ministarstvo kulture uvrstilo je 2021. Split među 60 gradova za čije se kulturno povijesne cjeline do 2026. moraju napraviti konzervatorske podloge, za što je osiguralo 100 milijuna kuna.

Što se tiče zadržavanja preostalog stanovništva u jezgri, nije točno poznato koliko ga ima, ali na tome se malo radi. U nekim slučajevima mogu se naslutiti budući sukobi, kao oko najavljene obnove šetnice na istočnom zidu Palače i obnove prolaza preko Srebrnih vrata. Naime, neke kuće prislonile su se još u srednjem vijeku na zidine Palače, a iz Službe za povijesnu jezgru rečeno je za “Slobodnu” da su zidovi gradska imovina koju privatni vlasnici prisvajaju. Voditeljica Službe Jasna Jerkov kazala je za “Slobodnu” kako se “neće ljudima ukinuti pristupi na zidine iz njihovih kuća, no nema šanse da ostanu nedostupne svima osim njima i njihovim gostima”.

No pitanje je koliko je iskrena namjera da se stanare, ali i općenito građane, zadrži u povijesnoj jezgri. Grad je poskupio najam ugostiteljima sto posto, što je kod njih izazvalo revolt, a zatim i revolt kod građana zbog astronomskih cijena koje su ih dočekale u kafićima. Zapravo se dogodio jedan paradoks, iz Grada su odluku pravdali time da nisu odavno povisivali cijene štekata, a ugostitelji su na to reagirali paprenim cijenama i poručivali preko novina da nemaju izbora i da ljudi “mogu kuvat kavu doma”. Na koncu je ispalo da interesi Grada za punjenjem proračuna i građana koji guštaju popiti kavu na Rivi nisu istovjetni.

Očito je zarada razlog što nadležni popuštaju turizmu ekstatičkog doživljaja, alkohola, opijata i razuzdanog ponašanja, a iza toga stoji već uhodan biznis organizatora manifestacija, iznajmljivača i ugostitelja. Na samom početku krenulo se drukčije, od 2006. do 2009. dovodilo se world i pop-rock glazbu, Cesariju Evoru, Roberta Planta i Artic Monkeyse. A onda je došla “Discotheque Riva”, kad se splitska Riva pretvarala u veliku diskoteku, od 2010. do 2012. Zatim je krenula “Ultra” s većim brojkama posjetitelja. Logika uspjeha techno fešta bila je jednostavna. Daš organizatorima što vani teško dobiju – da u samome gradu naprave dernek.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr