Na krilima optimizma temeljenog na najavama još jedne uspješne turističke sezone, koja je najvažniji prodajni kanal hrvatskim vinarima, očekivala se uspješna godina za proizvođače vina. Međutim, u ovoj krizi izazvanoj pandemijom kovida pokazalo se, kao i mnogo puta dosad, da ovisnost o jednom kanalu prodaje nipošto nije dobra. Zato će vinari koji su prodaju temeljili na više različitih prodajnih kanala lakše podnijeti ovu krizu. 

Prema istraživanju autora Emanuela Tuteka i Andreja Šimatića, partnera u međunarodnoj konzultantskoj kući BlueRock Consulting, te Đure Horvata, profesora na Effectusu i konzultanta, krajnje je vrijeme da se zbiju redovi i napravi strateški iskorak prema povećanju konkurentnosti jer je hrvatsko vinarstvo i vinogradarstvo na koljenima.

Autori zaključuju da su pad potražnje pro­uzročen pandemijom, značajan pad HoReCa i veliki gubici u turističkoj sezoni rezultirali izuzetnim šokovima za ovaj sektor. Istraživanje je pokazalo da je Hrvatska u posljednjih pet godina izgubila petinu vinograda te da uvozi 4,2 puta više vina nego što izvozi, uz trend pada izvozne cijene.

“Hrvatska vina se izvoze po sve nižoj prosječnoj cijeni. Djelomični efekt smanjenja uvoza je oslanjanje stranih maloprodajnih lanaca na domaće vinare za proizvodnju robnih marki. Na hrvatskom tržištu je godišnje 113 milijuna litara novog vina. Realna potrošnja domaćih vina dvostruko je manja od domaće proizvodnje. Hrvatski vinari u usporedbi s globalnim primjerima zaostaju u smislu stvaranja dugoročno održivih poslovnih modela. Po pitanju produktivnosti rada zaposlenih, hrvatski vinari značajno zaostaju za dobrim svjetskim praksama. U usporedbi s globalnim primjerima dobre prakse, hrvatski vinari ne koriste dovoljno polugu svoje imovine za stvaranje dobiti. Hrvatska poduzeća generiraju značajno manje zarade po jedinici prihoda u odnosu na benchmark, što ukazuje na postojanje visokih troškova proizvodnje. Oko 30 posto niži stupanj zaliha u odnosu na benchmark ukazuje da je fokus hrvatskih vinara još na proizvodnji svježih vina uz minimalno odležavanje. To je činjenica koja je u korelaciji s niskim stupnjem razvoja vinske kulture”, pojašnjava rezultate istraživanja Đuro Horvat.

Autori istraživanja naglašavaju da će se problemi prenijeti i na sljedeću godinu. Kao probleme koji će obilježiti iduću godinu navode neprodane zalihe, financijsku opterećenost, promjene u strukturi potrošnje, cjenovnu utakmicu… “Sve to će sigurno stvoriti i problem dodatne interne konkurencije, pa čak i propadanje pojedinih vinarija”, komentira Horvat.

On dodaje da je ovaj problem još veći uzmemo li u obzir da je vinarstvo i vinogradarstvo pogođeno i u drugim zemljama, pa se stvaraju golemi viškovi ponude nad potražnjom. Vinarima su ugrožena tradicionalna izvozna tržišta, a pogotovo tržište nekadašnje države.

“Srbija je službeno usvojila svoju strategiju vinarstva i vinogradarstva u kojoj su definirane značajne investicije i marketinški budžeti od više milijuna eura”, napominje Đuro Horvat.

Cijeli članak možete pročitati na: novac.jutarnji.hr

Foto: Pixabay