– Ima u mene svega, bila je blaga zima, zelen je rasla. Blitve, raščike, brokule, špinata… ma svega. Je li ovo bogu za plakat da naši seljaci imaju robe, a nemaju di s njom! A bija san jučer u velikom dućanu na Sirobuju, gledan ljudi pribiru po voću i povrću i ko to može kontrolirat! A ja svojim mušterijama nikad nisan dozvoljava da njuše i pipaju robu. To nije higijenski, nisan ja to pušta ni prije korone. Plus toga, meni je banak širok dva metra, još ja posložin verdure, između mene i kupca su ne dva, nego tri metra, a to je puno više nego u dućanima – nervira se naš sugovornik, koji je uvjeren da bi bolji red i higijenske mjere držali njegovi kolege na tržnicama, nego što to mogu zaposlenici u zatvorenim trgovinama. Ja san prvi za to da se poštuju mjere razmaka među ljudima od dva metra i da se taj vražji virus ne širi, ali nikako mi nije jasno zašto su zatvorili pazare na otvorenome di je manja šansa širenja zaraze nego u dućanima. Ajde neka mi neko objasni di je tu logika. Na kraju će od toga profitirat samo uvozni lobi koji prodaje stranu robu po trgovinama, a mi ćemo propast i bit kruva gladni. 

Govori nam tako Ante Mandalinić, mladi splitski poljoprivrednik i prodavač na jednoj od glavnih splitskih tržnica, popularnom pazariću na Sućidru. Ante ima vrt na perifernom dijelu Splita, na Mejašima, tamo uzgaja voće i povrće i već sedam godina ga prodaje na tržnici. Sada, otkad ne smije na posao, spasi ga što su mu susjedi rasprodali svoje vrtove za novogradnje u tom dijelu Splita pa mu sada kucaju da im proda koje kilo povrća.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay