Eurostatovi statističari pozabavili su se ovih dana cijenama hrane u EU. U godinu dana najviše je poskupjela hrana u Mađarskoj, čak 34 posto. Hrvatska je na osmome mjestu s rastom cijena od 19,8 posto, a između su još Litva, Latvija, Bugarska, Estonija, Slovačka i Češka.

Već prvi pogled na statistiku pokazuje da su najveće žrtve prehrambene inflacije nove članice EU, države tranzicijske Europe. Rumunjska i Poljska odmah su do Hrvatske, a samo je Slovenija (14,2 posto) malo bolja od prosjeka EU (14,3 posto). S druge strane, u 25 pojedinačnih prehrambenih kategorija država stare Europske unije gotovo i nema među deset s najvećim rastom cijena hrane. Takva distribucija utoliko je opasnija i dodatno raslojava bogate od siromašnih, koji znatno veći udjel prihoda troše upravo na hranu.

Primjerice, u Hrvatskoj hrana i bezalkoholna pića imaju više od 25 posto udjela u ukupnim troškovima. Kad se tomu doda stanovanje (s električnom energijom, plinom i ostalim gorivima), koje odnosi gotovo 17 posto prihoda, i prijevoz (15 posto), jasno je da prosječan hrvatski građanin osjeća znatno višu inflaciju od službenih 12,3 posto, koliko je zabilježeno u kolovozu. Slično vrijedi i za ostale države nižeg standarda.

Zamrzavanje ne pomaže

Međutim, zašto hrana najviše poskupljuje siromašnima? I kako to da listu predvodi Mađarska, smještena u plodnoj panonskoj ravnici? Iznenađenje je utoliko veće jer je Orbán od veljače zamrznuo cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, ali nije uspio zauzdati inflaciju, čak ni u tom segmentu. S druge strane, stanovnicima pograničnih dijelova Hrvatske i dalje se isplati šoping u Mađarskoj iako je i Plenković zamrznuo neke cijene i iako je i Hrvatska među državama s velikim poljoprivrednim potencijalom i jakom prehrambenom industrijom.

Može se reći da danas hrana nije oružje samo u kontekstu brodova punih ukrajinske pšenice namijenjene Africi zaustavljenih u crnomorskim lukama. Ova priča o cijenama pokazuje da hrana može biti oružje i na sofisticiraniji način, pa čak i iako korištenje tog oružja nije nigdje propisano niti je itko formalno odlučio da će ga upotrebljavati. Nije to nuklearno naoružanje, ali poredak na europskom kontinentu može se mijenjati i bez rata. Doduše, za razliku od Afrike, tranzicijske države zbog upotrebe tog oružja neće gladovati. Premda ideja o ‘dvobrzinskoj‘ Europi nikad nije realizirana, u sjeni rata u susjedstvu ostvaruju se upozorenja stara više od deset godina o ‘dvobrzinskoj‘ ekonomiji s dominacijom izvoznih gospodarstava moćnoga starog sjeverozapada Europe i zaostajanjem novoga, tranzicijskog jugoistoka. 

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay