– Kažu kolege da su se već pomirili s tim da nakon uskoro Nove godine nitko od domaćih više neće radit u Glova – rekla nam je Andrea, spuštajući se sa svoje električne bicikle kako bi sačekala iduću narudžbu. Naime, sve više lokalnih dostavljača strahuje da cjenovno neće moći parirati uvoznoj radnoj snazi.

Točnije, takva konkurencija će im oboriti plaće ispod cifre za koju su voljni trošiti dosadašnji broj dnevnih kalorija. A ta smanjenja neće olakšati džepove potrošača, nego se sliti u one agregatora – poduzetnika u ime čije firme ili obrta dostavljači razvoze.

Agregator, kao posrednik, djeluje jer većina vozača nema svoj poslovni subjekt pa njemu plaćaju proviziju – od 5 do 10 posto – za svoj rad. U njega su prijavljeni na minimalac i, u pravilu, na dva sata dnevno – kako bi novci, umjesto na doprinose (koji ih ispadnu nekih 350 kuna mjesečno, a plaća ih sam dostavljač), išli u njihov novčanik. Također, sami plaćaju gorivo.

A ovo “istiskivanje” se, sudeći po broju Azijata na splitskim ulicama, očito već i događa. Zasad je to, barem u Splitu, očito samo u Glova. No, sudeći po zagrebačkim ulicama, isto sljeduje i među ostalim izvođačima.

Znamo da je nepristojno, ali smo nepristojni, pa ga svejedno pitamo koliko zarađuje u Glova.

– Ajmo reć da se može tipa 10.000 misečno za 40 sati rada tjedno. Ja vozin četri dana u tjednu, po sedan sati, za 6.000. Moji azijski drugovi mi kažu da je njima fiksna plaća od šest-sedam tisuća kuna i to u čovika koji ih je skužia par pa onda pohlepno počea vrbovat.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr