Stečajni je upravitelj nakon otvaranja stečajnog postupka dužan preuzeti u posjed nekretnine stečajnog dužnika i što ih prije unovčiti da bi se namirili vjerovnici. Međutim, ako su nekretnine u posjedu bilo koje druge osobe, počinje složeni krug sudskih parnica. Taj problem nije riješila nijedna od mnogih izmjena Stečajnog zakona.

Svakodnevno smo svjedoci da zakonske izmjene u kratkom roku ne postignu onaj učinak za koji je predviđeno da ga postignu, barem prema najavama zakonodavca. Umjesto toga povećava se pravna nesigurnost jer način provedbe izmijenjene odredbe uvelike ovisi o tome koliko je razumiju oni koji bi je trebali primjenjivati, kao što su poslodavci, trgovci, porezna tijela, sudovi, ali i građani.

Nezakrpana rupa

Tako i u Stečajnom zakonu, iako je u posljednjih osam godina izmijenjen tri puta, izostaje izmjena jedne odredbe koja bi znatno utjecala na cilj toga zakona, tj. na efikasno namirenje barem dijela tražbina stečajnih vjerovnika. Stečajni je upravitelj nakon otvaranja stečajnog postupka dužan preuzeti u posjed nekretnine stečajnog dužnika i što ih prije unovčiti. Što se prije nekretnine unovče, to će i vjerovnici prije zaprimiti novčanu korist ostvarenu njihovom prodajom. Na konačno postignutu cijenu nekretnine u postupku prodaje utječu prije svega njezino stanje i lokacija, ali i to je li nekretnina slobodna od stvari i osoba.

Naime, često su nekretnine stečajnog dužnika u trenutku otvaranja stečajnog postupka u neosnovanom posjedu drugih osoba pa je stečajni upravitelj dužan poduzeti sve radnje kako bi ih preuzeo od tih osoba.

Međutim, ne postoji za sve slučajeve efikasno sredstvo preuzimanja u posjed nekretnine. 

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay