Kako turistička sezona odmiče, opet iz redova sindikata i po društvenim mrežama kreću žalopojke kako u domaćim hotelima ne rade domaći radnici, pa kako domaći radnici imaju čak i niže plaće, pa kako domaći sveznajući radnici moraju učiti neuke strance koji ne znaju ni jezik, pa se čak prenose i teška iskustva radnika koji moraju raditi s onima koji nisu nikad vidjeli usisavač.

Pa se poslodavce proziva, pa se državu traži da domaće radnike potiče da idu u konobare i sobarice, da daje poticaje poslodavcima, i to se navode kao rješenja koje će iseljene hrvatske građane navesti da se vrate u Dalmaciju i s domaćim osmjehom pokazivati turistima gdje je plaža.

Svjesni okolnosti
Nije to samo viđenje sindikata, koji moraju na neki način povlađivati članstvu, tako razmišlja i dio donositelja odluka kao i većina hrvatskih građana koji i dalje s gađenjem prolaze pored tamnoputih građevinara i bulje u indijske konobare i filipinske sobarice.

Čak i kad bismo inzistirali na utopiji da nam lokalne djevojke u narodnim nošnjama pospremaju sobu uz lokalne napjeve, nailazimo na najvećeg neprijatelja kadrovske službe – sezonalnost.

Isplata izdašne plaće kroz cijelu godinu za poslodavce je nemoguća u uvjetima u kojima sezona traje najviše 4 mjeseca, a radnicima treba stabilnost i redovna dobra plaća. Zato je ulaganje u hotele u skijalištima za vlasnike hotela na Jadranu dobar potez.

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay