Skriveno od očiju Googlea i ostalih tražilica, nedostupno klasičnim preglednicima poput Firefoxa, Edgea ili Opere, u dubinama interneta krije se, kažu, puno veće prostranstvo od onoga kojim obično surfamo. Zove se (neslužbeno) dark web i po izgledu i sadržaju potpuno je drugačije od čistog (clear) weba.

Njime surfaju mnogi iz čiste radoznalosti, ali tu su i brojni vrlo mutni tipovi, kriminalci najgore vrste, perverznjaci i pedofili. Ovdje donosimo sve što o tom nimalo tajnom fenomenu trebate znati.

Projekt američkih špijuna

Kad je američkoj mornarici svojedobno zatrebao siguran način internetskog komuniciranja, osmislili su Tor, vrlo specifičan web preglednik, koji omogućava tajnost razmjene podataka. Tor je kratica od “the onion router”, što je metafora za slojevitost enkripcije (poput ljuski crvenog luka) koja omogućava da web stranica kojoj pristupate zapravo nema podatke o vašoj pravoj IP adresi i identitetu.

Djeluje iznenađujuće da je potom američka tajna služba odlučila pustiti Tor u javnost – i sada taj preglednik može sasvim legalno (i besplatno) svatko posjedovati. Nije to bila glupa ideja niti kakva greška jer je time sva špijunska komunikacija postala poput igle u plastu sijena, skrivena unutar mreže s desecima milijuna korisnika.

Zamka za naivne

Jer kupnja na dark webu nije poput kupnje na Amazonu. Vama nitko ne jamči da ćete dobiti ono što ste i platili, nećete se imati kome žaliti ako na kraju ostanete i bez novca i bez usluge. 

Oaza slobode

Ipak, nije sve tako crno na tamnoj mreži. Uz kriminalce i pedofile imamo i ozbiljne, humane ljude koji se bore za istinu i za odavno narušenu internetsku privatnost. Znate neke činjenice o korupciji među političarima ili o kriminalnoj aktivnosti vlasti?

Tu je Secure Drop, alatka koja raznim zviždačima omogućava da potpuno anonimno predaju sve podatke i dokumente kojima raspolažu. Tu su i razni drugi servisi koji omogućavaju da istina dođe do javnosti, a da ne stradaju oni koji bi se njezinom objavom zamjerili moćnicima. 

A imamo i stranice s istraživačkim novinarstvom, među kojima se osobito ističe ProPublica (dostupna i na običnom webu), njujorški portal ovjenčan sa šest Pulitzerovih nagrada. Oni ne žive od reklama, nego od donacija, a teme im se najviše dotiču Amerike. 

Mogućnosti dark weba shvatili su i brojni mainstream mediji, pa tako imamo onion izdanje New York Timesa, Guardiana, Deutsche Wellea i drugih. Svrha njihovog postojanja u podzemlju interneta jest davanje mogućnosti korisnicima iz neslobodnih zemalja čiji serveri blokiraju pristup ovim medijima da ipak neopazice dođu i do njihovih sadržaja.

Savjet za korištenje

Nikome ne bih savjetovao da surfa dark webom kako bi se upustio u kriminal. Ne preporučujem ni običnim korisnicima da ljubopitljivo istražuju sve moguće linkove jer nikada ne znate na što ćete nabasati. Radoznalost je, kažu, ubila mačku – a i brojne ljude.

Novinarima bih najtoplije savjetovao da iskoriste prednosti dark weba u dolaženju do informacija. Malo se informatički opismenite, naučite nešto o npr. Linuxu i virtualnim mašinama (i Whonixu). Počnite koristiti npr. ProtonMail, koji neće – poput Gmaila – zavirivati u to što pišete (i teže ga je hakirati). Namjesto Googlea pretražujte s DuckDuckGo, tražilicom koja vas neće pratiti u stopu.  

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay