Evo vam samo primjera na običnom hladnjaku‘

Sam Arie, analitičar za energetska pitanja, koji je jednom radio i kao savjetnik pri Svjetskoj banci, pokušao je u analizi za Financial Times dati odgovore na tri ključna pitanja.

Čini se da je prvo pitanje riješeno posljednjim izvješćem IPCC -a i zaključkom da ćemo vjerojatno doživjeti globalno zatopljenje od 1,5 °C u roku od 20 godina, što se Pariškim sporazumom nastojalo izbjeći. Drugo pitanje trebalo bi biti riješeno ovog studenog na klimatskoj konferenciji COP26, na koju će po prvi put u povijesti stići predstavnici SAD-a, Europe i Kine.

Što znači da nam ostaje riješiti posljednje i najteže pitanje; kako platiti zelenu tranziciju?

-Uzmimo kao jednostavan primjer domaći hladnjak-zamrzivač. Ako radi na tipičnom izvoru napajanja, prosječni hladnjak u zrak šalje 175 kilograma emisije CO2 svake godine. Da bismo se riješili tih emisija, morali bi ga uključiti na izvor obnovljivog napajanja, što ne bi trebao biti tako veliki problem.Ono što je teže zamisliti je kako ćemo zamijeniti taj hladnjak kad se pokvari. Tada će vam trebati mnoge stvari koje još ne postoje: metali bez ugljika, plastika, guma, staklo, boje, ljepila, elektronika, rashladno sredstvo, sredstvo za pjenjenje za izolaciju…-smatra Arie.

Sve to biti će potrebno za proizvodnju, opremu i sastavljanje kroz lanac opskrbe bez ugljika. Nadalje, zaposlenici u tom lancu opskrbe morat će raditi u uredima i tvornicama s nultom emisijom ugljika. A kad novi uređaj dođe na tržište, morat ćete ga kupiti na web stranici koja nudi dostavu u ambalaži koja se može reciklirati, a trebali bi moći ponuditi i opciju recikliranja vašeg starog uređaja.

Ono što vrijedi za hladnjake, vrijedit će i za sve ostale proizvode. Oko 300 milijuna dolara dodatnih ulaganja moglo biti potrebno za ponovno oživljavanje globalnog gospodarstva sredstvima koja se mogu proizvesti, raspodijeliti, upravljati i na kraju reciklirati samo pomoću čistih izvora energije.

-Pronaći još 300 milijuna dolara tijekom 30 godina nikako ne zvuči nemoguće. No to znači da proračun treba dodatno porasti, a povećanje se mora nekako financirati.

Opcije su povećanje poreza (uključujući poreze na bogatstvo) ili usvojiti ratni mentalitet i žrtvovati životni standard.

Nijedna od tih opcija nije politički privlačna, što je zapravo razlog zašto financijsko pitanje ostaje bez odgovora – a klimatska kriza neriješena- zaključuje Sam Arie za Financial Times.

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay