Trading kao takav i uloga trading-kompanija uobičajen je pojam u ekonomijama razvijenih zemalja. U suštini, trade kao takav smatra se trgovinom, a trading-kompanije trgovačkim društvima koja nešto kupuju i prodaju, a specifičnost je u tome da primjerice punokrvna trading-kompanija može, ali i ne mora imati i vrlo često nema nikakve veze s onim što kupuje i prodaje. Niti dobro kojim trguje proizvodi, niti ga skladišti.

Prve trading-kompanije osnovane su u 16. i 17. stoljeću, kada su europske zemlje otkrile svu silu bogatstva kojim obiluju njihove kolonije. Nema čime se nije trgovalo, od plemenitih metala, začina, do kojekakvih čudnovatih ljekovitih i egzotičnih jestivih biljaka.

No, putovanja na drugi kraj svijeta bila su toliko skupa da si ni najbogatiji trgovci tog vremena to nisu mogli priuštiti pa su se udružili u trgovačke saveze i uvozili i izvozili zajedno, dijeleći i profit i rizik…

Danas su trading-kompanije nešto sasvim drugačije, ali je bit i dalje ista – one su uglavnom bave prodajom i kupnjom velikog obujma robe kao što su razne sirovine (žitarice i uljarice), energenti (struja, plin, nafta), metali (zlato, paladij, srebro, platina), soft-sirovine (kakao, kava, pamuk, narančin sok, sećer) i drugo (poput drveta ili mliječnih proizvoda) kao i živa stoka. 

Tradeati tako može i najveći svjetski proizvođač nafte iz Saudijske Arabije, ali i vlasnik benzinskih crpki koji tek prodaje gorivo, a takve klasične tradere nazivamo hedgerima, ali i zaigrani investitor s malo jačim laptopom koji se tek kladi hoće li cijena nafte rasti ili padati, koji nema nikakve veze s naftom, a vjerojatno i vozi auto na struju.

Osim takvih malih investitora s mnogo novca za klađenje, u sličnu skupinu tradera svrstavaju se i banke te razni hedge fondovi, koji sa sirovinom koju tradeaju nemaju baš nikakve veze. 

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr