Svjedoci smo sve turbulentnijih promjena na geopolitičkoj karti Europe kao i emigrantske krize koja je potresala (i još uvijek potresa) europski prostor, a time i Hrvatsku. Sama slavonska ruta i (fizički) obilazak jadranske rute ipak ostavljaju posljedice. Informacije o ruti izbjeglica kroz Hrvatsku, tzv. žilet-žica na granicama sa Slovenijom, najnovije vijesti o napadima u Njemačkoj  mogu ostaviti trag na nadolazećoj turističkoj sezoni. Vjerujem da ne treba posebno naglašavati da su prethodne turističke sezone bilježile znatan porast prihoda i punile proračunske rupe uz rast BDP-a koji je bio rezultat ovih kretanja. Ne smijemo zaboraviti niti da je nestabilna situacija u pojedinim zemljama (naročito Grčkoj) rezultirala porastom broja noćenja u Hrvatskoj, te zato treba u narednom razdoblju izbjeći svaku mogućnost ponavljanja scenarija s Hrvatskom u glavnoj ulozi. Općenito, da krenemo od samog početka, na učinkovito upravljanje poslovnim rezultatima u turizmu kao i na zadovoljstvo zaposlenika, odnosno zadovoljstvo korisnika turističkih usluga (prije svega stranih i domaćih turista), neposredno utječe kvaliteta turističkih programa, organizacija turističke djelatnosti i upravljanje poslovnim procesima u turističkoj industriji. Jedan od takvih procesa je i sigurnost, odnosno upravljanje sigurnošću u turizmu kao kompleksnim sustavom čiji potprocesi direktno utječu na postizanje postavljenih ciljeva, ušteda, transparentnost poslovanja i preraspodjelu financijskih sredstava u skladu s poslovnom politikom i potrebama. Utjecaji iz okoline, u čemu pred sigurnosnim izazovima uvijek prednjači u ovom trenutku terorizam, zatim sam kriminalitet – fizički ili pak računalni, uz dobar strateški plan, koji u obzir uzima integralnu (cjelovitu) sigurnost (javnu, privatnu i korporativnu), dugoročno omogućuje temeljni cilj sustava u turizmu, a to je održivost turističke djelatnosti i njenu prilagodbu kompetitivnom tržištu i novim sigurnosnim izazovima. Funkcija planiranja sigurnosti u turizmu jedna je od osnovnih i početnih funkcija u ukupnom sklopu procesnih funkcija suvremenog menadžmenta u turizmu.

Sam proces planiranja, u današnjoj situaciji, uvelike se svodi na krizno upravljanje s ciljem preventivne djelatnosti kao temeljnih sastavnica sigurnosti u turizmu. Sigurnost je komponenta kvalitete na poslovnoj i organizacijskoj razini, dok je na društvenoj razini sigurnost prikaz funkcionalne pouzdanosti infrastrukture i usluge. Sve češće se izbor turističke destinacije temelji na informacijama o sigurnosti i sigurnosnoj situaciji. To je i razlog zbog kojeg turistička destinacija mora biti osigurana protiv terorističkog djelovanja ili bilo kakvih oblika kriminala. Stoga sama geopolitička situacija kao varijabla uistinu nije stavka koju možemo kontrolirati i ovisi o više faktora. Međutim, sam sustav sigurnosti u turizmu i definiranje modela analize rizika sigurnosnih zahtjeva i prijetnji (s naglaskom na krizno upravljanje i međunarodnu suradnju) svakako postaje neizostavan temelj planiranja sustava sigurnosti u turizmu.

Polazeći od međunarodne prakse, sustav planiranja sigurnosti u turizmu podrazumijeva prilagodbu novim sigurnosnim izazovima uz uporabu novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje dolaze iz sigurnosnog okruženja. Proces globalizacije postavio je nove zahtjeve pred sustav upravljanja i planiranja sigurnosti u turizmu koji podrazumijevaju veću međunarodnu suradnju i preventivno djelovanje temeljeno na metodologiji kriznog upravljanja svih subjekata: od turističkih djelatnika, lokalne samouprave, policijskih snaga, državnih agencija i uprava.

Općenito se može reći kako učinkovita unutarnja organizacija i upravljački sklad predstavljaju neophodan uvjet bez kojeg se dugoročni interesi, stabilnost i opstanak, kao i kontinuitet poslovnih subjekata u turizmu i interesi samih turista, neće ostvariti. Jedan od važnih procesa u tom sklopu je sigurnost. Sigurnosni izazovi u turizmu određeni su uvjetima u kojima se turistička djelatnost odvija, ali mogu nastati i kao posljedica neorganiziranosti subjekata turističke djelatnosti u primjeni općih i posebnih mjera sigurnosti. Može se slobodno kazati kako je najnesigurnija ona turistička destinacija koja mora odgovarati za pogreške svojih djelatnika ili službi, a to samo znači da se sigurnošću kao jednim on važnih poslovnih procesa unutar kompanije ne upravlja na odgovarajući način. Primijeni li se teorija menadžmenta na upravljanje sigurnošću kao poslovni proces, onda se općenito za upravljanje poslovnim procesom može reći kako se sastoji od sljedećih funkcija: planiranje, organiziranje, zapošljavanje i upravljanje karijerama, rukovođenje te nadzor. U tom nizu funkcija, sagledavajući sigurnost kao poslovni proces, prva je funkcija svakako planiranje sigurnosti. Od planiranja skoro sve kreće i zapravo, to je jedini ispravan pristup u ostvarivanju dugoročnog interesa i kontinuiteta poslovanja u turizmu, ali što je i najvažnije – pružanje sigurne turističke usluge. Nesigurna usluga u turizmu – pogotovo šira (medijska) percepcija „o lošoj i nesigurnoj turističkoj usluzi” ruši pozitivan dojam turističke destinacije i ravna je neuspjehu, odnosno bankrotu tvrtki koja bi ponajviše pogodila male poduzetnike.

Koja je svrha planiranja u turizmu? Generalno govoreći, funkcija planiranja usmjerena je na postizanje ciljeva koji su zacrtani politikom i poslovnom strategijom kompanije, zatim uštedu, transparentnost poslovanja i zadovoljstvo kupaca usluga (turista). Stoga, dobar strateški plan omogućuje održivost poslovanja, razvoj organizacije, učinkovitost upravljanja svim poslovnim procesima, ali i upravljanje poslovnim rezultatima, izobrazbom i usavršavanjem zaposlenika, njihovim zadovoljstvom i ne manje važno – njihovim primanjima. Zato je, u osnovi, svrha uspostavljanja sustava planiranja sigurnosti u turizmu prikupiti i obraditi dovoljan broj informacija kojima možemo odrediti koji je dio sustava odgovoran da sigurnost funkcionira izvrsno, a koji dio sustava za manje dobro ili nezadovoljavajuće funkcioniranje sigurnosti te što učiniti u preventivnom smislu kako bi se spriječile neželjene posljedice kako po same turiste, tako i po poslovnog subjekta, kada sustav sigurnosti ne radi dobro ili ne ispunjava svoju ulogu.

Temeljna, opća teorija sustava, definira sustav kao skup međusobno ovisnih dijelova ili elemenata koji čine neku funkcionalnu ili logičku cjelinu. Svojstvo samostalnosti, povezanosti, zajedničkog cilja koji teži ka ravnoteži i svojstvo da promjena na jednom elementu izazove promjene na drugom elementu u kombinaciji čine cjelinu koju nazivamo sustavom. Upravljanje turističkim sustavom u tom smislu označava svjesno djelovanje na elemente sustava, s namjerom efikasnog ostvarenja cilja sustava. To se postiže upravljanjem utemeljenom na ekonomskom načelu, na načelu opće ravnoteže sustava, na načelu stabilnosti sustava i na načelu optimalnosti sustava. Opća ravnoteža sustava zapravo je usmjerena na održavanje ravnoteže elemenata u procesu razvoja i ostvarivanje svrhe sustava na razini optimalnosti. Stabilnost sustava je nužna s obzirom na to da njegov razvoj i širenje mijenjaju odnose među elementima, unoseći time nemir i destabilizaciju. Načelo optimalnosti teži ka najvišem stupnju ekonomske i socijalne efikasnosti u svim bitnim dijelovima sustava kroz ravnotežu i stabilnost.

Turizam se može promatrati kao zaseban sustav ili kao element gospodarskog društvenog sustava. U Hrvatskoj, dapače, i kao značajna proračunski pozitivna kategorija. Naime, struktura turističkog sustava u užem smislu objedinjuje tri elementa: potrošače, proizvođače i posrednike ili medijatore sustava. Potrošači su turisti, proizvođači su isporučitelji proizvoda i usluga, a posrednici su medijatori sustava u svim dodirnim točkama na liniji odnosa potrošača i proizvođača. U tom kontekstu i sustav planiranja sigurnosti u turizmu ima svoje posebnosti koje ga razlikuju u odnosu na druge slične sustave, ali i svoje poveznice s vanjskim sustavima kao što je sustav javne i nacionalne sigurnosti.

Sigurnost je, prema današnjoj definiciji, pristupila kategoriji višedimenzionalnih pojmova sa širokim rasponom komponenti koje su doživjele značajne promjene: od faze pasivnog faktora sada je aktivan element turizma, imperativ koji djeluje kako bi zaštitio turiste svjesno prihvaćenim od strane većine zemalja. Značajnu ulogu odigrala je svakako i pojava globalizacije koja je donijela sa sobom i nekoliko izazova za turizam koji su striktno podijeljeni po područjima, a tiču se posljedica nedjeljivosti sigurnosnih problema u globalnom svijetu, sigurnosnih problema koji su vezani uz Internet, sfere sigurnosti tijekom procesa putovanja i u dijelu koji se tiče ljudske slobode i prava, što vuče konstantnu liniju napretka, istraživanja i pronalaženja novih rješenja jer je sigurnost zapravo ono što prodaje turizam. Ipak, u ovom trenutku značajno se mijenja percepcija Hrvatske kao sigurne turističke destinacije upravo zbog geopolitičkih kretanja koja iako imaju značajne mijene pojavite uz pojavu emigrantske krize, još uvijek stoji zaključak da je Hrvatska u kategoriji poprilično sigurnih zemalja. Osnovne prijetnje koje se kose sa sigurnosnim odrednicama bitnim za turizam su svedene na dio imovinskih delikata – prvenstveno krađa, a rezultati promatrani u zadnjoj polovici dekade pokazuju da je najčešći uzrok smrti turista u Hrvatskoj stradavanje na prometnicama i utapanje. Još uvijek nema prijetnji terorističkih napada koja su u posljednjih šest mjeseci potresala najatraktivnije turističke destinacije (Pariz, Dubai,…). Ipak, iako je prisutna percepcija da je Hrvatska sigurna zemlja, potrebno je u cilju povećanja njene konkurentnosti na međunarodnom turističkom tržištu modernizirati sustav upravljanja i planiranja sigurnosti u turizmu integracijom javne, poslovne i korporacijske sigurnosti, što uključuje veću međunarodnu suradnju i preventivno djelovanje svih subjekata, od turističkih djelatnika, lokalne samouprave, policijskih snaga do državnih agencija i uprava. Osnovni cilj jest upravo zaštita ekonomske sigurnosti s ciljem zaštite malog poduzetništva – hotela i iznajmljivača, koji upravo u prošlim sezonama bilježe značajna ulaganja, porast broja noćenja i porast prihoda te samim tim predstavljaju temelj za razvoj Hrvatske kao poželjne turističke destinacije.

 

Doc. dr. sc. Marija Boban

Pročelnica Katedre za ekonomske i financijske znanosti Pravnog fakulteta u Splitu

Glavna i odgovorna urednica Terracon Business News

 

REFERENCE:

  1. Boban, M., Alač, I., Sigurnosni zahtjevi, krizno upravljanje i planiranje sustava u turizmu, Konferencija: Izazovi današnjice – Turizam i lokalni razvoj, Knjiga sažetaka Veleučilišta u Šibeniku, ISBN: 978-953-7566-15-9, Šibenik, 2015., 72-73
  2. Boban, M., Upravljanje sigurnosnim rizicima i krizno upravljanje u mrežnoj komunikaciji, Zbornik radova Dani kriznog upravljanja , Zagreb, 2014., str. 549-573
  3. Dulčić A., Upravljanje razvojem turizma, Mate d. o. o., Zagreb, 2001.
  4. Grizold A., Tatalović S., Cvrtila V., Suvremeni sustavi nacionalne sigurnosti, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1999.
  5. Matika D., Gugić A., Turizam i sigurnost, Adriatica.net, Zagreb, 2007.
  6. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 33/02, 19. ožujka 2012.
  7. Strateški plan za razvoj turizma 2013. – 2015., Zagreb, 2012.
  8. Strategija razvoja turizma RH do 2020., Zagreb, 2013.
  9. Statistički pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2013. godini, MUP, Zagreb, siječanj, 2014.
  10. Statistički pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2012. godini, MUP, Zagreb, siječanj, 2013.
  11. Šegvić, S., Boban, M., Šinković, Z., „Krizno upravljanje i globalna recesija”, Zbornik radova, // 2nd International Conference „Crisis management days“, Velika Gorica: Veleučilište Velika Gorica s pravom javnosti, 2009., str. 15 – 30

 

IZVORI S INTERNETA