Već nekoliko godina u Hrvatskoj traje trend povećanog broja prijava sumnjivih slučajeva pranja novca, a o beskrupuloznosti “perača” dovoljno govori činjenica da u toj kriminalnoj raboti koriste i – preminule članove obitelji.

Posljednji podaci pokazuju da su u 83 posto prijava o sumnjivim transakcijama bili uključeni hrvatski državljani. Slijede Talijani sa 7,4 posto, zatim državljani iz susjednih država (BiH 1,5 posto i Srbija 1 posto) te Bugari s udjelom od 0,9 posto. Ostalih 6,4 posto odnosi se na državljane ukupno 42 države. Banke su po prirodi stvari najčešća meta osoba koje novac žele “oprati”, pa su i prva linija obrane. Tako je 2020. iz banaka došlo 91 posto svih prijava.

Bankari potencijalne perače novca prepoznaju po nizu indikatora koji služe da se u bankama “pale lampice”. Primjerice, to je naglo povećanje prometa na računu, bez vidljivijeg razloga, te priljev novca koji se odmah prebacuje na više različitih računa ili podiže u gotovini. Sumnjive su i uplate iz inozemstva klijentima koji inače nemaju poslovni odnos sa strancima. Jedan od indikatora je i uplata velikog iznosa u malim apoenima, a od zanimljivijih valja istaknuti i klijente koji se neobično detaljno razumiju u Zakon o sprečavanju pranja novca.

Prema posljednjem dostupnom izvješću za 2020., banke su Uredu te godine prijavile čak 2243 transakcije sumnjajući na pranje novca te još 11 za koje su smatrale da ukazuju na financiranje terorizma. U odnosu na godinu ranije, radi se o povećanju za čak 224 posto. Inače, to je već druga uzastopna godina u kojoj se primjećuje povećani broj prijava. Tako je 2019. broj prijava bio veći za 24 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Jedan od češćih načina pranja novca je ispostavljanje fiktivnih računa tvrtkama za usluge ili robu koje nisu ni isporučene. Primjerice, kompanija iz inozemstva ispostavlja račun tvrtki iz Hrvatske koja obavlja plaćanje. Vrijednost iz računa u poslovnim knjigama domaće tvrtke evidentira se kao trošak i time se umanjuje porezna osnovica za obračun poreza, a inozemna i domaća tvrtka vlasnički su povezane, primjerice vlasnik obje kompanije ustvari je ista osoba. Osim pranja novca, ovakav slučaj uključuje i kazneno djelo utaje poreza. Jedan od slikovitijih slučajeva takvoga tipa zabilježen je u godišnjem izvješću za 2020. godinu.

Zanimljiv je i slučaj iz 2014. o skupini stranaca koji su uz pomoć visokopozicioniranih državnih službenika u svojoj državi nezakonito izvlačili značajan novac te ga ulagali u hrvatski financijski sustav kupujući nekretnine. Dvije osobe iz te skupine u Hrvatskoj su osnovale tvrtku koja je kupila dvije nekretnine vrijedne preko 1,1 milijun eura.

Osim putem financijskog sustava, novac se u Hrvatskoj pere i putem pravosuđa. Možda najbizarniji primjer su – ostavinske rasprave. U razgovoru za Poslovni dnevnik izvor iz pravosuđa koji je želio ostati anoniman pojasnio je da kad premine neka osoba koja je živjela sama, policija nakon uviđaja pregleda stan kako bi provjerila ima li neke vrijedne imovine. Ako ima, ta se imovina popiše, sastavi se zapisnik koji se dostavlja sudu, a stan se zapečati. Ta imovina ulazi u ostavinsku imovinu.

“Bilo je situacija da se da se u stanu pronađe veliki novac, 200.000 do 300.000 eura, a imovinsko stanje pokojnika nikako nije moglo odgovarati tolikom iznosu ušteđevine”, prisjeća se naš sugovornik. Zanimljivo je da se u takvim slučajevima pronalaze samo novčanice eura, nikada kune.

U jednom slučaju pronađeno je 100.000 eura, ali je na snopovima novčanica bio omot sa žigom banke, pa je sud mogao provjeriti je li pokojnik prije smrti podignuo gotovinu. “Sud u ostavinskoj raspravi ne može istraživati otkud pokojniku novac niti može dovoditi u pitanje radi li se o njegovom novcu.

No, indicije u takvim slučajevima govore kako se radi o mogućnosti pranja novca jer je evidentno da je novac postavljen u stan pokojnika prije njegove smrti”, tvrdi naš sugovornik. Zakonski nasljednici tako dobiju novac “opran” sudskim rješenjem o nasljedstvu.

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay