Marić je stručno govorio o zakonu kojega je on pisao dok je bio ministar.

Zato donosimo najinteresantnije dijelove njegova govora.

“Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu je zakon o zemljištu kojega se trebalo procijeniti prije više od 25 godina, ali nije. Međutim, sa zemljištem se postupalo kao da je procijenjeno i kao da je ušlo u temeljne kapitale društava, a riječ je o 25 milijuna četvornih metara.

Još od rimskog doba zna se da posjed i vlasništvo nemaju ništa zajedničko, to i Europa zna. Ali u Hrvatskoj se i nakon gotovo trideset godina državnosti posjednik ponašao kao da je vlasnik, a stvarni vlasnik, država, ponašala se kao nevlasnik, kao nezainteresirana strana.

Rješenja kojim se država uknjižavala kao vlasnik, nikomu nisu služila kao poticaj savjesti i nalog razumu da takvu imovinu tretira kao svoju i stavi je u funkciju. A riječ je bila o tisuće stanova, tisuće poslovnih prostora, tisuće zemljišta, milijune kvadrata zemljišta uz plaže, stotine objekata, pa i hotela. A središte Zagreba je posebno poglavlje”, istaknuo je Marić.

Samo u Hrvatskoj je moguće da država u temeljni kapital društava unosi zemljište za koje bivšim vlasnicima nije isplatila naknadu, a da su naknadu umjesto države plaćale općine. Tako je Općina Podgora bivšim vlasnicima isplatila 18 milijuna kuna, gotovo tri svoja proračuna i zbog toga godinama bila blokirana. Država iako već dvije godine ima i zakonsku obvezu nadoknaditi štetu, do sada to nije učinila. Ne što zakon predviđa, nego što nalaže… Takvih primjera ima još.

Kakvi su to zakoni koji su dopustili da bespravni posjednici na tisuće državnih stanova i poslovnih prostora iznajmljuju trećima za goleme iznose, a državi ne plaćaju ništa? Kakvi su to zakoni koji su dopustili da se 25 milijuna četvornih metara građevinskog zemljišta koristi u ekonomske svrhe bez ugovornog odnosa i naknade? Tko je i na temelju čega i s kojim motivom odlučio da je država u kampovima suvlasnik samo 50 posto kad niti u jednom nije manje od 90 posto? Kakvi su to zakoni koji su dopustili da se čak i hoteli u državnom vlasništvu već desetljećima privatno koriste bez pravne osnove i naknade. Tko je omogućio da privatne tvrtke prodaju zemljište i objekte koji nisu vlasništvo tvrtke nego državno. S pola Babina kuka u Dubrovniku je upravo to učinjeno. I ne samo u Dubrovniku”, upozorava bivši ministar.

Među njima ima i ‘uglednih’ korporacija, ‘uglednih’ poduzetnika, bivših supruga javnih uglednika, estradnih zvijezda, sinova komunističkih diktatora, odvjetnika, liječnika, pčelara, burzovnih mešetara, svodnika…  na žalost i kvazi branitelja. Oni koji su državi prije 25 godina oteli hotel, a još ga koriste kao svog.

A tek kakve su institucije koje su cijelo vrijeme bile odgovorne za zaštitu i učinkovito upravljanje državnim vlasništvom! Zato pravne prednike Ministarstva državne imovine i CERP-a, te kreatore, protagoniste i zaštitnike takvog stanja neću ni spominjati, jer samo podsjećanje na njih izaziva mučninu.

Ali nema niti jedna država toliko nadarenosti u očuvanju komunističkog mentalnog mehanizma i metoda, promoviranju izvornih komunističkih protagonista i njihovih nasljednika i uništavanju zdravog tkiva.

Cijeli članak možete pročitati na: direktno.hr

Foto: Pixabay