Gle, malog radnika poslije kiše…. ne, ne, druga je pjesmica trebala ići na ovu temu. Jer radnika u ugostiteljstvu – nema. Ni prije ni poslije kiše. Gdje li su? Ili po hotelima, većim ugostiteljskim objektima, taksiraju ili su se otisnuli u inozemstvo.

Dubrovnik već dulje vrijeme posrće pod naletom posla kojeg nema tko odraditi, a samo u zadnjih šest mjeseci neprekidno gledamo gotovo pa iste oglase svih ugostiteljskih objekata koji traže radnike, pa ne nalazeći ih, oglase uporno ponavljaju.

A u ovoj priči ima svega: i velikih plaća i urednog radnog vremena i dobrog i lošeg smještaja i radnih dozvola na koje se čeka nekad i mjesecima.

Lokalni kafići već godinama muku muče s pronalaskom konobara i konobarica, ove godine stanje je nikad gore, pogotovo za one koji nisu u vlastitom prostoru, pa stenju pod teretom najma čije cijene svako malo skaču.

Rade ili u jednoj smjeni, ili su angažirali članove obitelji pa rade malo jutro, malo poslijepodne, neki restorani unutar zidina imaju takav problem da odlučuju zatvoriti i dati u najam nekome drugome jer sami ne uspijevaju naći osoblje unatoč tome što mnogi nude i smještaj i solidne plaće, pa i posao kroz cijelu godinu. 

Pa gdje su onda svi ti ljudi koji su radno sposobni i mogli bi raditi u ugostiteljstvu? Na Zavodu za zapošljavanje sigurno nisu.

Cijeli članak možete pročitati na: dubrovacki.slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay