Kad čovjek iza sebe ima skoro (4×20), kako to kažu Francuzi, svega se nagleda, doživi i proživi.

Gospodarstvo, sa kojim živimo i od čega živimo, je vrlo promjenljivo.

Ljudi danas nemaju vjeru u ruke i njihove plodove (dugi su to putevi). Nitko nema vremena čekati… Vremena su se promijenila, nema više kvočke da izleže 30 pilića, niti sjetve da bi se požnjelo.

Danas čovjek (ne svaki), ima izbor lagodnijeg života i bržeg načina da si priskrbi koliko mu treba. Netka više, netko manje, a netko i previše. Lagao bih kad bi tvrdio da nemamo izbora.

Imamo itekako.

60 sam godina bio u svijetu, a smiraj nađoh gdje se i rodi. Nije znatiželja otići u svijet, steći iskustva, novac, poznanstva… Naučiti jedan standard i kad se vratiš, potržiti isto…

Bože, kad se sjetim mojih prelazaka granica po svijetu i današnje ljepote slobode kretanja. Hvala svima što nam to priskrbiše i neka bude navijek… Vjerujte mi da znam iz osobnog iskustva očemu pišem.

Ni na kraj pameti mi nije pametovati, već moj pogled prenijeti na papir.

Ovu kolumnu pokušat ću graditi kao što sam gradio moj život, temeljen na principu čvorave ruke i bistra uma.

Vaš

Jure Brekalo