Početak tog procesa je globalno već započeo i prije pandemije u doktrini bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa – ‘America First’, a koja je tražila od američkih korporacija da vrate proizvodnju u SAD te tako zaposle domaću radnu snagu, pune proračun s porezima i davanjima, a u konačnici i da zaštite svoju tehnološku nadmoć.

Naime, Kina je od nerazvijene zemlje 1990-ih do danas strelovito napredovala do druge ekonomije svijeta – što organskim rastom na krilima stotina milijardi dolara vrijednih stranih investicija godišnje, a što inteligentnom strategijom kopiranja zapadnih poslovnih i tehnoloških procesa te same napredne tehnologije.

No da sve više zapadnih kompanija razmišlja od preseljenju u Europu i SAD, gdje bi skratili dobavne lance i povećali sigurnost opskrbe, govori i analiza konzultantske kuće Buck Consultant International koja predviđa da će se pri preseljenju najviše razmišljati o Središnjoj i istočnoj Europi.

Izvješće Global Reshoring & Footprint Strategy pokazuje da više od 60% rukovoditelja opskrbnog lanca očekuje da će dio svoje azijske proizvodnje vratiti u Europu i SAD. Svaki peti ispitanik rekao je da očekuje da će većinu svoje proizvodnje preseliti iz Kine i Azije u nadolazećim godinama. U međuvremenu, ostali očekuju premještanje ograničenih količina posla – uglavnom kritičnih komponenti i/ili proizvoda čiji bi dugotrajni lanac opskrbe mogao ugroziti buduću distribuciju.

Trgovina je sve teža, a prijevoz roba, posebice pomorski o kojem ovisi svjetska trgovina, sve skuplji. I prije pandemije te rata u Ukrajini su kompanije sa Zapada razmišljale o tome kako su ranjive na velike šokove te da bi trebale bar dio proizvodnje vratiti bliže glavnim tržištima, SAD-u i Zapadnoj Europi.

Jedna od tih lokacija je zapadni Balkan, a u širem smislu i Hrvatska može imati koristi od takvog razvoja događaja. Makroekonomist Branimir Perković smatra da Hrvatska treba iskoristiti najnoviji globalni ekonomski trend nearshoringa što bolje. “Onaj tko bolje iskoristi val povratka industrije na Balkan – manje razvijene članice EU i druge lokacije koje su geografski blizu Europi – brže će se približiti standardu najrazvijenijih dijelova svijeta.

Hrvatska po tom pitanju ima prednosti i mane. Članica je EU i u usporedbi s državama zapadnog Balkana relativno uređena država, dio je zajedničkog tržišta EU i nema trgovinskih barijera u izvozu/uvozu te ima sličnije institucije zemljama iz koje dolaze investitori nego što je to slučaj s konkurencijom na zapadnom Balkanu.

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr