Sudeći prema prvim presudama u slučaju konvertiranih kredita u švicarskim francima nakon oglednog postupka, očekivanja da će on ujednačiti sudsku praksu, barem zasad, nisu se pokazala opravdanima. Nakon što je Vrhovni sud 4. ožujka objavio pravno shvaćanje po pitanju valjanosti ugovora o konverziji, niži sudovi nastavili su donositi različite presude u mahom sličnim slučajevima.

Restitucija

Profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandra Maganić smatra nedopustivim “da nižestupanjski sudovi apstrahiraju tako doneseno pravno shvaćanje i (ili) sude protivno njegovom sadržaju”. U članku pod nazivom “Neujednačena praksa nakon prvog oglednog postupka” objavljenom na portalu Ius-Info, zaključuje kako su građani izloženi “opasnoj pravnoj nesigurnosti ako slični sporovi, koji se temelje na istom pravnom pitanju, rezultiraju posve različitim odlukama”. Dakle, ako u jednom postupku tužitelj uspije i isplati mu se određeni novčani iznos, a u drugom bude odbijen i naplati mu se trošak koji može iznositi gotovo koliko i glavni zahtjev.

Nekoliko dana ranije, pak, na istom portalu tekst je objavio odvjetnik Igor Metelko koji zauzima drugačije stajalište, da je pitanje obeštećenja potrošača koji su CHF kredite konvertirali u eurske još uvijek “relativno otvoreno i nejasno”, unatoč tome što oko 30 tisuća individualnih parnica potrošači nastoji ostvariti povrat preplaćenih anuiteta, pozivajući se na kolektivnu presudu. On smatra da pitanje pune restitucije potrošača Vrhovni sud nije vezao uz sporazum o konverziji, već je njegovo rješenje uputio u domenu individualnih parnica i posebnih okolnosti svakog pojedinog konvertiranog kredita. Valjanost konverzije i pravo na punu restituciju, koja se mora preispitati u svakom pojedinom slučaju, smatra da su dvije različite stvari.

Cijeli članak možete pročitati na: novac.jutarnji.hr

Foto: Pixabay