Dubrovnik je činjenica na svjetskoj turističkoj karti. Mnogi ga, naime, ne vežu nužno za ljetovanje na Jadranu, u Hrvatskoj, jer je magnet za goste sam po sebi. Naročito za avionske putnike.

Tako je otprilike razmišljao poduzetnik i pilot Stjepan Bedić, koji je s još nekoliko ulagača, usred pandemije koronavirusa, “upalio propelere” privatne aviokompanije, rukovodeći se mišlju da će zaraza koja je zaustavila svijet već jednom proći i da će turističke brojke nakon izolacije i lockdowna – eksplodirati.

Na panel-raspravi u Dubrovniku kazali ste da je problem u tome što je kod ovakve vrste putničkih aranžamana sav rizik na turoperatoru?

– Hrvatska je, što se turizma tiče – mala. Zanosimo se da smo sila, busamo se u prsa, ali kad odete u jednu Antaliju, a tamo je pedeset hotela s pet zvjezdica, osvijestite gdje smo. Kod nas turističke agencije imaju problem s raspoloživošću kapaciteta u hotelima jer im se ne može jamčiti da će u određenom razdoblju imati na raspolaganju i određeni broj osoba. Ako netko ima trideset letova dnevno za Palma de Mallorcu, što mu znači jedan let za Dubrovnik i Split, a ne zna hoće li ga uopće popuniti? Vjerojatno hoće, ali zato mora angažirati i menadžera koji će po našim hotelima tražiti smještaj za te goste pa im se na koncu s tim ne da zafrkavati.

Zašto se i za Dubrovnik, kao za Mallorcu, ne bi letjelo trideset puta dnevno?

– Ljeti ne, jer su svi kapaciteti popunjeni. U Dubrovniku i dalje nedostaje hotela koji su dio tzv. turističke industrije. Dakle, ne manjka Dubrovniku hotela u Gradu, već izvan njega, u Kuparima, recimo, gdje bismo imali, primjerice, šesto, sedamsto soba, pa bi turističke agencije iz svijeta imale gdje smjestiti goste u čarter-aranžmanima. Ljeti je to za njih strašan problem. I zbog toga je par letova “otišlo” na Cipar, Maltu, Tunis, Tursku… Radi se o tome da hoteli zasebno prodaju aranžmane, pa kad želiš ljeti zakupiti sto soba, nude ti ponedjeljak i utorak, ali su u srijedu zauzeti, pa su ponovno od četvrtka slobodni. Pa u ponedjeljak ima na raspolaganju sedamdeset soba, a dan poslije samo pedeset… Ajde, recite, kako na taj način organizirati čarter-aranžaman?

Turci su u tom smislu jako dobro organizirani?

– Da. Tamo sam radio nekoliko godina. Iz Hrvatske zimi imate aranžmane za Kapadokiju po 2500 kuna. Pet dana s uključenom avionskom kartom! Oni su posjetili sve vlasnike restorana i suvenirnica, trgovine, što god, i ponudili im da im dadu po tisuću eura za let. Pa kad turisti slete u Kapadokiju, vodič ih vodi ravno u dućan čiji je vlasnik subvencionirao let i onda im kaže: “Ovdje se prodaje nakit, ali ne običan, nego najbolji u Antaliji. I tu vam nema lažnjaka. Imate popust od deset posto jer smo vas mi doveli.” Kad od 180 putnika manje-više svatko nešto kupi, potroši makar dvadeset eura, to je 3600 eura. Znači, vlasniku se isplatilo što je subvencionirao taj let. A naši taksisti ne mogu shvatiti da im sto kuna mjesečno kojim bi pomogli projekt aviokompanije znači zaradu, međutim, nemaju ništa protiv kad im dovedemo 189 gostiju pa im uzmu 50 eura za vožnju do Dubrovnika.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay