Hrvatska je jedna od pet država članica EU koja u strukturi ukupne potrošnje kućanstva najviše izdvaja za hranu i kućanske potrepštine

“maloprodajizacija” Lijepe naše po istom modelu kontinuirano odvija već godinama, a građane uvjerava da su rezanje crvene vrpce i limeni orkestar ispred novootvorenog Lidlova dućana dostojna zamjena nekadašnjim tvorničkim trakama.

Vidljivo je to i iz službenih podataka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja od 2006. godine prati tržište trgovine na malo mješovitom robom i iz kojih je najlakše moguće iščitati razmjere širenja šopingoholije u Hrvata. I dok je prema podacima iz 2006. godine neto prodajna površina svih prodajnih mjesta u Republici Hrvatskoj iznosila 0,99 milijuna četvornih metara, u 2020. ta brojka doseže već 1,44 milijuna, prema čemu se mreža trgovine u 14 godina povećala za nešto malo manje od 50 posto, dok su podaci o prihodima zabilježili i puno veći rast od toga.

Konkretno, u 2006. godini poduzetnici iz agencijskog izvješća zabilježili su u svojim poslovnim podacima prihode na razini od 22,5 milijardi kuna, a oni su se 14 godina poslije popeli na nešto malo više od 40 milijardi, i tek s prvim naznakama usporavanja u odnosu na godine prije.

Istodobno, demografska slika zemlje kao da je preuzeta iz nekog paralelnog svemira – u posljednjih deset godina, dok je privreda marljivo gradila trgovačke kvadrate, broj stanovnika prvi je put pao na manje od četiri milijuna, a vlasti posegle za najljigavijim demografskim mjerama kojima se doslovno plaća povratak preko granice. Kako onda objasniti pojavu prema kojoj Hrvati izumiru, ali maloprodaja uporno raste?

Cijeli članak možete pročitati na: jutarnji.hr

Foto: Pixabay