Ako zaživi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, mirisno domaće povrće, rajčice, papirke, krastavci, kaul, grah, raštika, slanutak, bob, uzgojeni na ekološki način odlaze u povijest, a ostaje nam samo ono „plastično“ bezukusno povrće kakvo nalazimo na policama trgovačkih centara.

Što vrijeme više prolazi, na površinu isplivavaju brojne nelogičnosti spomenutog Zakona koji je protekla dva tjedna bio na e-savjetovanju sa zainteresiranom javnosti i koji je ujedinio sve koji se bave poljoprivredom bilo da imaju mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili siju i sade povrće u vlastitim vrtovima. Poljoprivrednici su jednoglasno protiv zakonskih rješenja koja ograničavaju ili pak potpuno zabranjuju sijanje domaćeg sjemena. Jednako su ugrožena mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva i hobisti koji u svojim vrtovima siju primjerice tek desetaka sjemenki rajčica.

Da biste uopće mogli koristiti vlastito sjeme, morat ćete ga voziti ovlaštenom dorađivaču i platiti doradu takvog sjemena. Dakle, nekome će morati platiti da bi stekli pravo sijanja vlastitog sjemena u vlastitim vrtovima. U protivnom prisiljeni su kupovati uvozno sjeme svjetskih multinacionalnih kompanija čime će nestati autohtone domaće sorte povrća, kakvo se održalo do danas u dalmatinskim vrtovima.

‘Tavanuši’ došao kraj

– To vam je kao Zamp u glazbenoj industriji samo što se ovdje radi o poljoprivredi. Morate platiti doradu sjemena da biste stekli pravo njegova korištenja – komentirao je jedan povrtlar, više hobist koji uglavnom proizvodi za vlastite potrebe, a ukoliko se pojavi višak, prodaje na kućnom pragu ili na gradskoj tržnici. A upravo je čuvanje vlastitog sjemena na tavanu pa se kolokvijalno zove i „tavanuša“ od trajnog nestajanja spasio vukovarsku lubenicu, trogirsku cvjetaču, istarski ljubičasti luk, rakčice-šibenski šljivar i neretvanski jabučar.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay