IZMEĐU 2016. i 2017. godine nestao je niz kineskih milijardera. Neki se nikad nisu pojavili i sumnja se da su supruge, ljubavnice ili poslovni suparnici imali ulogu u njihovom nestanku. Međutim, neki su se ponovno pojavili, rekavši kako su “pomagali vlastima”.

Ovo se razdoblje poklopilo s kineskom antikorupcijskom kampanjom, a na njega je podsjetila i istraga protiv Alibabe i Ant Financiala zbog monopola i nesrazmjernog utjecaja, za Forbes piše Mike O’Sullivan.

Nekoliko tjedana prije istrage, uoči inicijalne ponude dionica Ant Financiala, Jack Ma je izjavio da kineski regulatori gaje “mentalitet zalagaonice” te da se “banke neće promijeniti, nego ćemo mi promijeniti banke”.

Kineski san

Xi je govorio o “Kineskom snu” u ožujku 2013. godine, puno prije nego što je Donald Trump izabran za američkog predsjednika uz pomoć krilatice “Make America Great Again”. Taj san je utemeljen na želji da Kina povrati poziciju koju je uživala u stoljećima kad je njeno gospodarstvo bilo dominantno.

Kineski sustav, gledajući izvana, uključuje ugovor prema kojem ljudi žrtvuju svoju slobodu u zamjenu za red, prosperitet i nacionalni prestiž. Država ima kontrolu. Europljani i Amerikanci nisu navikli na takvo nešto. Kineski sustav dosad je funkcionirao vrlo dobro iako je najveći rizik s kojim se suočavao bilo razdoblje velike nezaposlenosti, što predstavlja kršenje ugovora između građana i Komunističke partije.

O’Sullivan je nedavno pisao o “sizifovskom gospodarstvu” u kojem vlade i centralne banke pokušavaju potaknuti aktivnost ubrizgavanjem likvidnosti u gospodarstva, da bi to rezultiralo novim padom. Od glavnih regija čini se da je jedino Kina shvatila važnost ovoga i čini sve kako bi smanjila rizike skupog “obračuna”. S obzirom na zaduženost u Kini, to je mudro. S obzirom na prijetnju popularnosti predsjednika Xija i Komunističke partije, nitko i ništa ne smije stati na put Kineskom snu, zaključuje O’Sullivan za Forbes.

Cijeli članak možete pročitati na: index.hr

Foto: Pixabay