Stručnjak Branko Kundih: ‘Što reći? To je prestrašno, nebuloze! Pomorsko dobro ne rješava se već 25 godina…‘

– Čitav sustav nije sređen, kapilarno je metastazirao u jednu suludu situaciju. Ovo je tek mikron, atom čitavog sustava. Kapilarni nered je uhvatio sve segmente. U ovom je slučaju Općina mogla na jedan način, iako znam da je tržište otvoreno i da bi to možda bilo ispod žita, reći iznad koje se cijene najma ležaljki ne bi smjelo ići. Pa valjda bi trebao biti javni interes da se te ležaljke iznajmljuju po nekakvim normalnim cijenama! Nije li možda i za hotel “Hilton” 200 kuna po ležaljci previše?! Evo u Opatiji, na kultnoj Slatini, ležaljke se iznajmljuju za 80 kuna – uspoređuje Kundih.

U pitanju su ekscesne situacije, sulude, iz zakonskih i podzakonskih propisa – tako nam je kapetan duge plovidbe Branko Kundih, dipl. iur. i jedan od vodećih domaćih stručnjaka za pravna pitanja pomorskog dobra, komentirao slučaj iznajmljivanja ležaljki na jednoj od najatraktivnijih jadranskih plaža – Sakarunu na Dugom otoku – čiji koncesionar za maksimalno 20 ležaljki godišnje treba Općini platiti samo 400 kuna, a dnevno svaku od njih, prema tvrdnjama posjetitelja, iznajmljuje za 200 kuna! 

‘DRŽAVA SAMO OBNAŠA VLAST’

“Mnogi ne vjeruju da se radi o općem dobru u nevlasničko pravnom režimu. Mnogi još manje vjeruju da taj prostor nismo odgovarajuće uredili i zaštitili ravno četvrt stoljeća. Činjenica je da je iz laboratorija pomorskih poglavara (nadležnih tijela ili pojedinaca u okviru resornog ministarstva) desetljećima i desetljećima izbačeno na desetke i desetke, što nacrta, što prijedloga, što konačnih što beskonačnih zakonskih prijedloga o pomorskom dobru i morskim lukama. Naprosto fascinira ta zakonska (ne)produktivnost koja graniči s opstrukcijom nacionalnih interesa, koja će biti bez svake sumnje zapisana u analima pravne znanosti i povijesti pomorskog dobra”, piše Branko Kundih.

“Svakodnevno smo svjedoci beskrupuloznih devastacija i uzurpacija morske obale gdje nadležne institucije naprosto vješto žongliraju u prebacivanju svoje (ne)nadležnosti i odgovornosti u općoj kakofoniji koja je zadesila pomorsko dobro. Proces traje ništa manje nego ravno četvrt stoljeća. Čini se da se i politika na tom skliskom poligonu teško snalazi i jednostavno prepušta vremenu da učini svoje”, navodi, među ostalim, Kundih u svojemu tekstu, ističući kako se pravna arhitektura pomorskog dobra ne može graditi bez vizije i jasne političke volje.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay