Prošlog vikenda u Stockholmu je održana konferencija “The Current European Affairs” u organizaciji Jarl Hjalmarson Foundation. Uz niz ostalih aktualnih tema, od kojih se moje predavanje odnosilo na iskustvo Hrvatske u EU prvih nekoliko godina (“Croatia in the EU – Experiences from the first years”), kao glavne tema konferencije istaknuta je upravo izbjeglička kriza kao jedan od gorućih, ključnih problema Europske unije danas. Masovni priljev migranata i azilanata iz Afrike, Bliskog istoka i Afganistana posve je zatekao Europljane, posebno one na istočnom i južnom dijelu kontinenta. Snimke masovnih migracija iz Lampeduze, s grčkih otoka i hrvatske granice već neko vrijeme obilaze svijet i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Europljani se suočavaju s konstantnim priljevom i najavom još dva i pol milijuna izbjeglica te o uistinu gotovo presedanu u životu danas živućih generacija Europljana – o svjedočanstvu da se uređeni trgovi bogatih gradova europskih država odjednom, u mirnodopskim uvjetima, mogu pretvoriti u azilantske logore, u privremena skloništa stotina tisuća bjegunaca.

Uistinu, tijekom dva dana konferencije kroz raspravu je potaknuto niz pitanja sa središnjom okosnicom upravo na činjenici da se Europa već godinama sretala s migracijama međutim, nikada ranije u ovom omjeru. Još do nedavn smo govorili o ekonomskim migrantima. 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća velik broj ekonomskih migranata dolazio je upravo s teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja. Bez njih, uisitinu, stara Europa našla bi se u nepremostivoj demografskoj krizi već za nekoliko godina. S njima, stižu i njihovi različiti običaji, drukčija kultura rada i nove ekonomske zakonitosti. Danas, migracije su izraženije nego ikada ranije. Ključno je pitanje: da li je Europa spremna na migracije jer jedno je sigurno: promjene su uistinu u ovoj situaciji- neizbježne!

Što  se događa u vrhu Europske unije? Istraživajući kroz vijesti kojima nas dnevno obasipaju, u svijetlu razvoja novih događaja, ključna tema uz migracije jest i tema aktualnog položaja Velike Britanije i  tzv. BREXIT-a, referenduma koji može potencijalno promjeniti Europsku uniju kakvu danas poznajemo. Od vojnih sukoba u Siriji i Libiji i migracijskih problema i niza socijalnih napetosti koje izaziva dolazak velikog broja izbjeglica, uistinu otvara nova pitanja o kojima se u ovih dana razgovaralo u Europskom parlamentu. Na mini plenarnoj sjednici vodila se rasprava o zaključcima sastanka Europskog vijeća od 18. i 19. veljače. Predsjednik Vijeća Donald Tusk te predsjednik EK Jean Claude Juncker istaknuli su pronalazak novog aranžmana za Ujedinjeno Kraljevstvo – koji su postigli nakon mukotrpne rasprave. Naime, 27 zemalja članica se složilo te se pokazalo da Europa može donositi dobre odluke i u kriznim situacijama. Postignut je sporazum, a britanski premijer Cameron je dobio najbolje uvjete pa je to razlog da većina članova EP-a vjeruje da će se britanski građani na referendumu izjasniti za ostanak u EU.  Cilj ove rasprave bio je istaknuti da opstanak Schengena nema cijenu, a migrantska kriza ostaje prioritet koji zahtjeva sveobuhvatno europsko rješenje. Imajući povjerenja u funcionalnost tijela Europske unije cijela Europa s optimizmom gleda na sastanak Europskog vijeća koje će se 07. ožujka održati s Turskom.

Jedno je siguno: geopolitička karta Europe nepobitno se mijenja. Riječ je o vihoru ljudi koji stižu iz razorenih država, krajeva i kultura, gotovo posve različitih od onih u koje su stigli. Taj se društveni vihor još širi prema sredini kontinenta, prema najrazvijenijoj državi Europske unije – Njemačkoj, i svi se Europljani i migranti nadaju da će najveća i najurednija ekonomija Unije biti najsposobnija riješiti novonastale probleme. Svi pogledi su uprti u Njemačku i premijerku Angelu Merkel. Niz migracija, kroz posljednih 50 godina, bio je usmjeren upravo prema njima, pa su i u ovom trenutku pokazali spremnost i odlučili prihvatiti novih 800 000 izbjeglica.

Ekonomija masovnih migracija u ovom trenutku testira temelje na kojima je izgrađena Europska unija: s ciljem sprječavanja sukoba, ujedinjenju stvaranjem Schengenske zone i eurozone i cilj je njeno očuvanje. Teška humnaitarna i migrantska kriza koja uistinu potresa Europu u ovom trenutku jača je nego ikada ranije. Prioritet su pitanja rješavanja sukoba u ratu u Ukrajini, Siriji i Libiji  i neizbježno – BREXIT, a ujedno i problemi krize i nezaposlenosti. Ekonomija uvelike dolazi i u pitanje na referendumu u lipnju kada će britanski narod donijeti odluku o ostanku u EU.

U svijetlu razvoja ovih događanja postavlja se nama ključno pitanje: kakav je položaj Hrvatske? Što je s našom ekonomijom? Vanjska politika na čelu s premijerom i ministrom uspostavlja i jača kontakte s Njemačkom uz zahtjev jačanja sigurnosti na granicama. Za svaku pohvalu su i napisi i reakcije njemačkih medija koji se pohvalno izražavaju o potezima koje vuče hrvatska vlada prema Europskoj uniji što stvara nove horizonte uz nagalasak na potencijal svih ekonomskih migranata hrvatskog podrijetla koji su nekoć otišli iz Hrvatske a danas pokazuju spremnost i mogućnosti financiranja novih projekata. U tom smislu, ekonomske migracije, nadajmo se, imati će i sasvim novu dimenziju za Republiku Hrvatsku.