Hrvatskim štedišama, zato što zadnjih mjeseci nisu eure i kune konvertirali u dolare, istopile su se milijarde kuna realne vrijednosti novca položenog u banke. To se uklapa u opću nezainteresiranost za prilike i opasnosti u odnosima Hrvatske s još uvijek najjačom silom svijeta

Trebale su ovo biti ‘Ekonomalije’ o neiskorištenoj mogućnosti štediša u Hrvatskoj da se bar djelomično zaštite od obezvrjeđivanja uloga od desetpostotne inflacije. Samo su trebali, u skladu s narodnim običajem koji je trajao bar pola stoljeća, promijeniti valutnu strukturu štednje. Eure i kune trebali su prije par mjeseci pretvoriti u američke dolare. Bilo je vrlo izgledno da će dolar jačati u odnosu na euro. A ojačao je za desetak posto. Čak i uz nepovoljne bankarske raspone prodajnih i kupovnih tečajeva dolara, tko je valutno restrukturirao svoju štednju, umjesto desetpostotnog realnoga gubitka, mogao je izgubiti tek dva do tri posto štednje u kunama ili eurima.

Kad se pokazalo da je broj onih koji su tražili utočište u dolaru ostao vrlo nizak (od 81 milijarde kuna depozita u svibnju u dolarima je bilo samo 5,1 posto), tema je poprimila i drugu dimenziju. Svijest javnosti da je SAD još uvijek, koliko god Kina pritiskala, po mnogočemu najjača ekonomska sila svijeta, zapravo je u Hrvatskoj niska. U to se uklapa ignoriranje dolara. Ako je 90 posto građana Hrvatske u rukama imalo marku ili euro, vrlo je vjerojatno da ih 90 posto nikad nije u rukama imalo novčanicu dolara.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay