Hrvatski kralj otpremnina

Kao što je, recimo, Željko Krapljan. Ovaj sisački HDZ-ovac uhljebljen je prije nekoliko godina na poziciju direktora tvrtke Via Tel, kćeri Hrvatskih cesta. Njegova spektakularna karijera po javnim firmama donijela mu je titulu kralja otpremnina. Naime, Krapljan je uspio uzeti preko 600 tisuća kuna otpremnina i naknada tijekom svog poslovnog života. Gomilanje novca pratile su i brojne muljaže. Interna kontrola u Hrvatskim cestama, gdje je ovaj uhljeb otpočeo karijeru, iskopala mu je brdo nepravilnosti. Od uzimanja naknada za odvojeni život, preko pasivnih dežurstava i korištenja službenog auta. DORH ga je teretio za nezakonito zapošljavanje, ali nije osuđen.

Prije ove blistave epizode u HAC-u, Željko je u Sabor ušao 2003. kao zamjena Ivanu Šukeru. U roku od dvije godine uspio je osigurati i saborsku mirovinu, kao 60-postotni invalid. Tako je tijekom 2005. prijavljen da je uzeo 209.000 kuna otpremnine iako je navodno bio samo jedan dan zaposlen u Ministarstvu obrane.

A onda su krenuli slavni dani u HAC-u. Zaposlio se na funkciju koja do tada uopće nije postojala. U vrijeme Kalmetinog ravnanja ministarstvom i afera teških milijarde kuna, Krapljan je čak bio nakratko promaknut. Radnici su se pobunili, Željko je vraćen na staro mjesto, ali s novih 140 tisuća kuna naknade. U međuvremenu je Željko uz plaću uspijevao pokupiti dodatna primanja u vidu odvojenog života i pasivnih dežurstava, a svoj djelokrug proširio je i pozicijom direktora Tržnica. I tu je nakon otkaza pokupio preko 130 tisuća kuna otpremnine. Posvetio se vođenju sisačkog HDZ-a i savjetnikovanju u sisačkoj razvojnoj agenciji, ali je nakon sukoba s HDZ-ovim moćnikom Ivom Žinićem dobio otkaz. I tu je pokupio preko 150 tisuća kuna.

Superuhljeb sa smetlišta

Više od 600 tisuća kuna zvuči kao velika brojka. I jest, posebno kad uzmemo u obzir da ih je Krapljan akumulirao kroz godine na različitim poslovima. A zamislite da preskočite sve te formalnosti i da jednostavno sebi isplatite, recimo, milijun kuna bonusa.

Upravo to je učinio Mladen Jozinović, bivši direktor podravskog smetlišta Piškornice. Tu javnu tvrtku su osnovale četiri županije i Jozinoviću ustupile plaću od 18500 kuna, auto, službenu karticu, mobitel i slične pogodnosti, ali to mu nije bilo dovoljno. Ni približno.

Jozinović je preko Piškornice osnovao novu tvrtku za zbrinjavanje otpada, sam sa sobom potpisao ugovor o djelu te sebe ustoličio za direktora u toj tvrtki kćeri. Osim što je sam sa sobom odlučio i potpisao ugovor za dodatnih 10 tisuća kuna mjesečno na plaću, odredio je i kako će imati bonus od 10 posto dobiti. Tvrtka kćer imala je 10,2 milijuna kuna dobiti u 2016. pa je Jozinović na osnovu toga sebi isplatio još milijun kuna bonusa. Ni to nije bilo dovoljno pa je potpisao još jedan ugovor kojim si je isplatio dodatnih 252 tisuće kuna. Jednokratno.

MEHANIZAM

Problem su oni koji su došli sa stranačkim iskaznicama na dobro plaćena radna mjesta. Problem su oni koji imaju zaleđe koje im omogućava nerad. Nitko od svih Vlada se nije uhvatio ukoštac s tim. Kako i bi kada su oni odgovorni za to gomilanje aparata? Jer kada se promijeni vlast, dotadašnji rukovodeći kadar se zamjenjuje svojim ljudima. Starima se ne može dati otkaz jer su formalno primljeni “preko natječaja”. Pa ih se gurne u stranu, da primaju plaću, a rade malo. Već smo pisali da su ministarstva i tvrtke imali posebne odjele gdje se zna da ideš nakon promjene vlasti. Ostali djelatnici su im dali i posprdne nazive. Recimo u MUP-u se to zvalo “staza slonova”, u MORH-u “groblje slonova”, u Hrvatskim autocestama su imali i posebni kat za takve, zvali su ih “sobe za razmišljanje”, u Gradu Zagrebu su to “knjižnice”….