Elektronički uređaji jednom kad im se baterija napune indiciraju da su na 100 posto kapaciteta, no zapravo nisu. Baterije u njima koji bi trebale biti na 100 posto kapaciteta, zapravo su na između 70 i 90 posto kapaciteta teoretske gustoće energije koja se u njih može pohraniti, što je posljedica trajnog gubitka litijevih iona koja se javlja tijekom inicijalnog punjenja i u fazi stabilizacije (sklapanja) baterija pri njihovoj proizvodnji.

Sprječavanjem tok početnog gubitka litijevih iona, autonomija kretanja električnih vozila, kao i dužina rada elektroničkih uređaja poput pametnih mobitela, drastično se mogu povećati.

U nastojanju da riješe taj problem, tim korejskih znanstvenika s korejskog Instituta za znanost i tehnologiju, Centra za istraživanje pohrane energije te centra za istraživanje ćelija goriva vodika, razvio je otopinu kojom se tretiraju elektrode baterija u procesu proizvodnje i koja sprječava početni gubitak litijevih iona u grafit-silicij oksidnim (SiOx) kompozitnim anodama.

Baterije koje su proizvedene ovom metodom imale su 2,6 puta veći kapacitet od baterija s uobičajenim grafitnim anodama, dok su istovremeno zadržale visokih 87,3 posto početnog kapaciteta nakon 250 ciklusa pražnjenja/punjenja.

Cijeli članak možete pročitati na: zimo.dnevnik.hr

Foto: Pixabay