Vlade diljem eurozone kroz svoju potrošnju podupiru potražnju koju Europska središnja banka pokušava obuzdati.

Inflacijski pritisci u eurozoni dodatno su ojačali u rujnu na 10 posto godišnje (u odnosu na 9,1 posto u kolovozu) ponajviše zahvaljujući rastu cijena energenata. Takozvana “core” inflacija koja isključuje kretanje cijena uobičajeno volatilnih stavki kao što su hrana i energija, također je zabilježila ubrzanje rasta u odnosu na prethodni mjesec i to sa 4,3 na 4,8 posto godišnje. Analize središnjih banaka pritom pokazuju kako indirektni učinci rasta cijena energenata uzrokuju otprilike jednu trećinu rasta cijena u drugim segmentima.

Najčešći uzrok recesije

Drugim riječima, stabilizacija tržišta energenata ključan je preduvjet stabilizacije cijena u svim segmentima. Istovremeno, projiciranje razine inflacije u ovom se trenutku čini kao izuzetno nezahvalan zadatak zahvaljujući naglašenoj neizvjesnosti niza čimbenika, uključujući volatilnost ponude, potencijalne buduće intervencije država s ciljem utjecaja na cijene ali i uslijed upitne jačine potražnje kako recesijski pritisci u eurozoni jačaju.Ukoliko promotrimo sve trenutačno dostupne dokaze, čini se izglednim da je ekonomski rast eurozone pao u negativan teritorij u toku trećeg kvartala. Kompozitni PMI indikator nalazi se sada blago ispod razine od 50 bodova – granice za koju se uobičajeno smatra da dijeli recesiju i ekspanziju. Podaci ukazuju na rast zaliha uslijed usporavanja prodaje, dok je povjerenje potrošača u rujnu palo na najnižu razinu od početka praćenja istoga s naglašenim strahovima kućanstava oko njihove financijske situacije na horizontu od nadolazećih godinu dana. U skladu sa svime navedenim recesija eurozone u zadnjih je nekoliko tjedana postala gotovo opće prihvaćeno tržišno mišljenje. Pitanje više nije hoće li biti recesije, već koliko će snažna biti te koliko će dugo trajati.

Dok Europska središnja banka kroz povećanje kamatnih stopa nastoji obuzdati inflaciju kroz prihvaćanje privremenog pada potražnje, vlade diljem eurozone kroz svoju potrošnju zapravo podupiru potražnu stranu jednadžbe. Takva politika ne samo da nije učinkovita u obuzdavanju inflatornih pritisaka već dovodi i do rasta javnog duga u silaznoj fazi ekonomskog ciklusa – ostavljajući nositeljima fiskalne vlasti manje manevarskog prostora za ono što se čini da je neizbježno pred nama.

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay