U energetskoj krizi Berlin se ponaša sebično, stavlja ‘Njemačku na prvo mjesto‘, optužuju ga tako glasno i Pariz i Rim i Varšava, a i druge europske metropole duboko promišljaju koji bi pristup energetskoj politici bio najbolji – zajednički ili nacionalni. Energetska unija doima se iluzijom, no smišljen je plan ‘REPoverEU‘

Njemačka će produljiti rad svojih posljednjih nuklearnih elektrana, istih onih koje je država odlučila zatvoriti do kraja ove godine. Tri posljednje njemačke nuklearke, od ukupno njih šest, radit će tako barem do travnja 2023., a možda i dulje, teško je sad reći, a i Olaf Scholz, njemački kancelar, ostavio je tu mogućnost otvorenom. Naime, nuklearke su u toj zemlji jedna od glavnih političkih tema već nekoliko godina, a budući da su gotovo sve vlade, pa i Scholzova, trebale koalicijske partnere, a stranka Zelenih gotovo je uvijek bila raspoložena za suradnju, zatvaranje nuklearki bilo je dijelom nekoliko koalicijskih sporazuma.

Nisu nuklearke same po sebi toliko problematične, koliko je, prema narativu njemačkih Zelenih, problem u odlaganju radioaktivnog otpada, koji, sasvim očekivano, nitko ne želi u svom dvorištu. S obzirom na to da Njemačka nije autokracija, već jedna ozbiljna demokratska država, nema odlaganja takvog otpada preko koljena, kao u nekim zemljama koje sad nećemo imenovati, pa se eto javnost zabrinula što im se to gura u nekakva skladišta pokraj kuća, bolnica i škola, a kako oni to ne žele, i rješenje je jedino prihvatljivo bilo zatvoriti izvore jeftine i poprilično čiste energije.

Osim toga, dogodio se europski plan ‘REPowerEU‘. Cijela Europa (manje-više cijela, ako isključimo Viktora Orbána iz priče, koji se s tim složio, ali načelno, vjerojatno s debelom figom u džepu) odlučila je da se do kraja ovog desetljeća mora riješiti ovisnosti o ruskim energentima.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay