Kada već turistički poslanici nisu bili u stanju oživotvoriti ideju o zeleno-modroj brazdi, s druge strane Mosora i Biokova, prije desetak godina, iako stidljivo, u taj “zagorski vilajet” uputili su se sami turisti željni aktivnog odmora daleko od otočne vreve i gradske gužve.

U kojem nema guranja po plažama, borbe s agitatorima ideje cjelodnevnog kupanja i obveznih cjelonoćnih rezervacija ručnika i ležaljki, nedostatka parkirnih mjesta i sveg tog stresnog šušura zbog kojeg su i “pobjegli” kako bi svoj odmor proveli u komadiću raja.

Upravo u zavjetrini dalmatinskih planinskih masiva u Zagori su otkrili njezinu važnost, koja svojim sadržajima kompatibilnim morskim ukupnu turističku ponudu čini puno atraktivnijom.

I tako iz godine u godinu turizam je na velika vrata ušao i na područje Omiške zagore, Poljica, Zadvarja i Šestanovca. Zvao se on ruralni ili imao neki drugi predznak, za goste tog podneblja manje je bitno.

Mladi londonski profesor geografije Alex Morell Katune smatra tim komadićem raja u koji vrijedi zaći. Prvi put je u Hrvatskoj, a Zagoru vidi kao neotkriveni biser nedovoljno izreklamiran kao područje za kvalitetan odmor duše i tijela.

Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr

Foto: Pixabay