Dubrovnik, nije još niti sezona, tek početak svibnja. S grupom od 30-ak studenata stojim u uskoj kamenoj ulici i slušam vodiča. Približava nam se muškarac, vidi se da je lokalac. Nosi vrećice, ide iz trgovine. “Just a moment, just a moment”, govori nam na engleskom, s tvrdim naglaskom. Želi da se pomaknemo da bi mogao proći ulicom do svoga doma. I dok se tako probija kroz nas, dobacuje sebi u bradu, na hrvatskom, “je***i turisti”. Mislio je da smo grupa stranih turista i da ne znamo što govori, a mi smo prasnuli u smijeh. Njemu, naravno, nije bilo smiješno što se mora gurati kroz tijesne ulice svoga grada kojeg su ‘zaposjeli’ turisti da bi došao do svoje kuće.

Slika je to Hrvatske stvarnosti na kojoj je premaz masovnog turizma. Udio prihoda od turizma u hrvatskom BDP-u najveći je u Europskoj uniji, što turizam čini jednom od ključnih gospodarskih grana u Hrvatskoj. Ipak, po koju cijenu i tko pati od masovnog turizma? Odgovor je: i lokalno stanovništvo i sami turisti. Čini se da je došlo vrijeme da se stane na kraj fenomenu ‘overtourisma’ i okrene se prema održivom turizmu. Ako je vjerovati najavama, glavni je to cilj novog Zakona o turizmu koji priprema resorno ministarstvo na čelu s Nikolinom Brnjac. Zakon bi na ljeto trebao ići u javnu raspravu, a njegov nacrt tada će biti dostupan na e-savjetovanjima.

“Drastični mehanizmi su zatvaranje turističke destinacije i turističkih atrakcija. Lokalne vlasti popularne turističke destinacije otoka Borocay (Filipini) zaustavile su dolazak turista na više mjeseci kako bi omogućili oporavak okoliša i kreiranje strategije održivog turizma. Slični primjeri su i popularne plaže Maya Bay na otoku Phi Phi Leh (Tajland) prikazanoj u filmu Žal koja je bila zatvorena više godina. U svrhu razvoja održivog turizma, Butan je 2022. godine uveo dnevni turistički porez za boravak u toj zemlji koji iznosi 200 američkih dolara”, navodi Jakopović neke od drastičnijih primjera.

Cijeli članak možete pročitati na: womeninadria.com

Foto: Pixabay