Na bojišnicu za autorska prava stigao je netko komu se nitko nije nadao – umjetna inteligencija (engl. AI), što je zaprepastilo autore, nakladnike i ostale kreativne djelatnosti. Ponajprije jer je riječ o kradljivici umjetničkih i svih ostalih autorskih djela, ali i besramnu traženju autorskih prava na djela koja je ta moćna tehnologija stvorila vješto se koristeći tuđom kreativnošću kao podlogom za novi uradak koji sama potpisuje.

To izgleda otprilike ovako: napisali ste tekst, objavili ga pa pronašli od riječi do riječi prekopiranog u nekom tekstu nepoznatog vam autora. Možda su vam pokrali i i neko drugo autorsko djelo, fotografiju, ilustraciju, pa i video, i objavili ih kao svoje, ali nekako je lakše kad se zna da vas štite zakoni o autorskim pravima i intelektualnom vlasništvu. Međutim, što kad vas pokrade umjetna inteligencija, odnosno različiti generatori teksta u tekst, teksta u slike ili najnoviji generatori teksta u video, koji su lako dostupni i mogli bi se prometnuti u vrsne autore na račun vašeg rada?

Nemilosrdna sudionica u igri za autorska prava uznemirila je pravne stručnjake diljem svijeta jer je u zakon o autorskom pravu utkano da je autorsko djelo – ljudsko. Iako Andres Guadamuz, viši predavač kolegija Pravo intelektualnog vlasništva na Sveučilištu Sussex u Ujedinjenom Kraljevstvu, tvrdi da tehnologija AI nije osvajačica, nego kreatorica, mnogi se s njime ne slažu. Japanski književnici zacijelo nisu bili sretni kad je kratki roman koji je 2016. napisao japanski računalni program ušao u drugi krug natječaja za njihovu nacionalnu književnu nagradu.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr

Foto: Pixabay