Kako se čini, Prijedlog zakona o upravljanju zgradama nije doveo u red dugogodošnji kaos u tom području, nego je sve zakomplicirao. Pri tome nije definirao ni osnovnu stvar, od koje sve treba poći – što je zgrada. Je li ona cijela građevina s jednim upraviteljem ili je čine pojedini ulazi pa svaki ima svog upravitelja i predstavnika stanara?

Daleko veći problem je što je nacrt prema sudu struke izrazito loš i što se još jednom propustilo iskoristiti i znanje i dobru volju udruge upravitelja zgrada kao jedne od najaktivnijih udruga (održano je više od 20 godišnjih savjetovanja s referentima, koji su, potpuno sigurno, vrh pravničke struke, uključujući posebno i suce najviših sudova), koja je, dodatno, životno zainteresirana da pravni okvir bude što bolji.

U nastavku navodimo nekoliko primjera koji nam pokazuju što nas najvjerojatnije čeka.

Idealni rok intervencije

U jednom članku propisana je obveza upravitelja da bude na licu mjesta (ili pošalje stručnjake, npr. vodoinstalatere) u roku od tri sata od poziva, a ako tako ne bude, zapriječena je velika novčana kazna. Predlagatelj kao da je zanemario da nisu sve zgrade u velikim gradovima (a i ondje je takvo što potpuno nerealno). Što ako je poziv u tri ujutro? Nemaju svi, pa čak ni svi veći gradovi takve dežurne službe, a ako i imaju njima nije propisano da do vas moraju stići u roku tri sata.

Zaboravljeni su npr. otoci, na kojima je zimi teško bilo što osigurati (čak i trgovine), a očekuje se da se dežurne službe i dežurni upravitelj pojave u trenutku. Djeluje kao da predlagatelj na kraju očekuje da u Zagrebu rok za reakciju bude tri sata, u Splitu pet, Šibeniku sedam itd. Da nije smiješno bilo bi žalosno.

Cijeli članak možete pročitati na: lidermedia.hr