Često smo slušali prethodnih mjeseci da budućnost pripada vodiku. Tehnologije proizvodnje skladištenja i korištenja vodika istražuju se desetljećima, neke su već u komercijalnoj primjeni (automobili), a neke su u pokaznoj primjeni – autobusi, kamioni, vlakovi, a možda i brodovi.

Prelazak na novi proizvodni postupak je vrlo skup, ali može imati ogroman učinak: čeličane su, primjerice, u Njemačkoj, po vlastitim navodima, odgovorne za industrijsku emisiju oko 30 posto CO2.

Možda je prošlo nezapaženo, ali protekloga tjedna, Europska unija je učinila korak naprijed prema stjecanju neovisnosti od uvoza ruskog fosilnog goriva i diverzifikaciji energetske opskrbe i zelenoj tranziciji. Prošle srijede eurozastupnici i Europsko vijeće postigli su provizorni dogovor REPowerEU kao dopuna nacionalnim planovima oporavka i otpornosti.

Pregovarači dvaju odbora Europskog parlamenta, Odbora za proračun i Odbora za gospodarske i monetarne poslove, postigli su 20 milijardi eura “težak” dogovor s Vijećem o mjerama za uštedu energije, proizvodnju čiste energije i diverzifikaciju opskrbe. Prema sporazumu, države članice bi trebale investirati najmanje 30 posto sredstava iz REPowerEU u prekogranične projekte.

U tim bi projektima važnu ulogu trebala igrati i Hrvatska koja je u ožujku ove godine donijela Strategiju za vodik do 2050. godine. Strategija naglašava prednosti razvijanja potencijala vezanog za vodikovu ekonomiju te je usklađena s ciljevima Europske strategije za vodik, kao i s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030.

Cijeli članak možete pročitati na: poslovni.hr

Foto: Pixabay